Profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu Milanka Babić izjavila je Srni da ne vidi nikakav razlog da se mijenja naziv jezika bošnjačkog naroda u "bosanski", budući da nema naučnog uporišta za to.

- Nazivi jezika u bivšoj Jugoslaviji ne potvrđuju postojanje posebnih lingvističkih jezika, i to su isključivo nazivi uslovljeni i nastali na osnovu političkih težnji tih naroda koji imenuju jezik kako bi u njemu potvrdili sopstveni identitet, kako bi im se jezik u kome su stvarno stvarali sopstvene kulture od kada postoji pismenost u okviru srpskog jezika zvao i smatrao drugačijim - rekla je Babićeva.

Komentarišući nacrt zakona za izmjenu Zakona o službenoj upotrebi službenih jezika u Republici Srpskoj koji su danas predstavili poslanici u Narodnoj skupštini Ramiz Salkić i Amir Hurtić, Babićeva je naglasila da sa aspekta nauke "bosanski jezik" ne postoji.

- Onog trenutka kada meni kao govorniku srpskog jezika bude potreban prevodilac da pročitam gramatiku jezika koja je imenovana kao gramatika bosanskog jezika i kada u njoj bude pisalo nešto što nema u gramatici srpskog jezika smatraću da `bosanski jezik` naučno postoji - istakla je Babićeva.

Ona je dodala da ne spori pravnu regulativu koja reguliše naziv jezika kod Bošnjaka, kao ni njihove težnje.

- S druge strane, ne želim niti sporim pravnu regulativu koja reguliše naziv jezika Bošnjaka u okviru srpskog jezika u Republike Srpske, dakle u institucionalnom prostoru Republike Srpske u čijem je Ustavu jezik koji Bošnjaci imenuju `bosanskim` određen kao jezik bošnjačkog naroda - naglasila je Babićeva.

Ona je konstatovala da ne vidi nikakav razlog da se ta nomenklatura mijenja.

- Međutim, prosto može da se poštuje politička činjenica da Bošnjaci žele da jezik kojim svi govorimo imenuju drukčijim imenom. Ali, ako ćemo govoriti o nekim `različitim` jezicima, onda je neophodno dozvoliti da se `u prevodu` srpski jezik Bošnjaka naziva jezikom bošnjačkog naroda - rekla je Babićeva.

Navodeći da takvih prevoda naziva jezika ima i kod drugih, Babićeva je spomenula slovenački jezik koji Hrvati i Bošnjaci nazivaju slovenskim, dok srpski jezik pravi terminološku raziliku slovenskog kao opšteslovenskog jezika i slovenačkog kao jezika Slovenaca.

- I nikada se Slovenci nisu pobunili zbog takvog naziva jezika. U krajnjem ni njemački jezik ne prevodimo u originalu, nego ga nazivamo njemačkim jezikom - dodala je Babićeva.

Ona je ukazala na to da naziv "bosanski jezik" u BiH stvara veliki problem kod govornika i pripadnika drugih naroda, posebno Srba, zbog raznih pokušaja otimanja srpskog jezika i ćirilice.

Babićeva je podsjetila na Austrougarsku, koja je svojedobno srpski jezik i ćirilicu smatrala borbenim sredstvom i u BiH uvela naziv "bosanski jezik", ali ga je ubrzo ukinula.

- U kontekstu u kojem živimo u zajedničkoj državi taj termin ima konotaciju državnog jezika - upozorila je Babićeva.

Ističući da u BiH postoje srpski narod i srpski jezik, te da "bosanski jezik" ne može biti državni jezik, ona je rekla da zato taj termin nije prihvatljiv u BiH.

- Zato smatram da opisni naziv koji postoji u Ustavu ne vrijeđa ničija osjećanja i da je potpuno adekvatan. Na kraju krajeva, njegov je tvorac jedan visoki predstavnik, a ako Bošnjaci ne vjeruju visokom predstavniku, kome onda da vjeruju? - upitala Babićeva.

Poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske Ramiz Salkić i Amir Hurtić predstavili su danas u Banjaluci nacrt zakona o službenoj upotrebi službenih jezika BiH u Republici Srpskoj kojim se, uz srpski i hrvatski, pominje i "bosanski".

U Ustavu Republike Srpske navodi se da su službeni jezici - jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda.