Jedan od najvećih ustaških zločinaca Dinko Šakić, komandant koncentracionog logora Jasenovac, koji se do kraja života hvalio svojim zločinima nad Srbima i Jevrejima, umro je u zatvoru 20. jula 2008. godine.

Šakić je na suđenju u Zagrebu 1998. godine osuđen na 20 godina zatvora. Njegovi zločini i učešće u likvidacijama i mučenjima ljudi bili su nesporni i brojni.

Ovaj ustaški zločinac je nakon pada Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ pobjegao u Argentinu, gdje je živio mirno sve do devedesetih godina prošlog vijeka.

Ohrabren činjenicom da je Hrvatska postala nezavisna država, dao je veliki intervju za hrvatske medije i poručio da bi opet sve ponovio.

Reagovali su lovac na naciste Efraim Zurof i neke međunarodne instance, pa je Šakić na njihov pritisak izručen Hrvatskoj, a suđenje je pokazalo svu beskrupuloznost i Šakića i njegovih simpatizera.

Šakića su neki dijelovi društva u Hrvatskoj dočekali kao heroja, a ne kao optuženog za najteže zločine.

- Vidio sam grupu od sedam mladića. Mahali su nekakvom zastavom i vikali: `Dinko Šakić, Dinko Šakić`. Bio sam šokiran - rekao je tada Efraim Zurof.

Šakić, posljednji preživjeli komandant nekog konclogora iz Drugog svjetskog rata, 19. juna 1998. godine pred istražnim sudijom u Županijskom sudu u Zagrebu branio se - ćutanjem.

Optužen je za zločine nad civilima počinjene u Jasenovcu u vrijeme kada je on bio komandant, a na teret mu je stavljeno i da je u to vrijeme lično sprovodio likvidacije.

Početak suđenja, 15. marta 1999. godine, pratilo je 70 novinara i nekoliko predstavnika stranih ambasada u Zagrebu.

Šakić je rekao da se "ne osjeća krivim ni za jedno inkriminisano djelo" i da mu je "savjest mirna".

Saslušanjima su često prisustvovali i Šakićevi simpatizeri. U jednom trenutku, dok ih sudija nije gledao, Šakiću su čak uputili nacistički pozdrav, prenijeli su mediji.

Utvrđivanje činjenica bilo je teško, jer je već tada bilo malo živih svjedoka.

Ipak, preostali svjedoci, od kojih su većina bili bivši logoraši, svjedočili su o užasima u Jasenovcu, dok je Šakić uglavnom ćutao i hvatao bilješke.

Bivši logoraš Vjekoslav Bednjanec svjedočio je da je Šakić naredio vješanje zatvorenika koji je bez prethodnog odobrenja jednom ustaškom stražaru izradio novu kapu. Njegovo tijelo visilo je tri dana, kao poruka drugima.

Bivši logoraš Jakov Finci prisjetio se jeseni 1944. godine, kada je Šakić bio zamjenik komandanta logora i kada su ustaše za samo 10 dana pobile oko 3.000 ljudi. Drugi logoraši su morali da ih sahrane.

Na pitanje Šakićevog advokata je li tako nešto moguće, Finci je odgovorio da je "u Jasenovcu sve bilo moguće".

Finci je svjedočio i da je Šakić lično ubijao zatvorenika. Tokom Fincijevog svjedočenja, Šakić se smijao.

Čedo Prodanović, advokat iz Zagreba, koji je zastupao jednog od potomaka Petra Boškovića, kojeg je ubio Šakić, naveo je da tužioci "nisu pokazivali entuzijazam" u slučaju Šakića.

Bivši logoraš Dragan Roler objasnio je po kom su principu ljudi dovođeni u Jasenovac.

- Jevreji su dolazili jer su bili Jevreji, Srbi zašto što su bili Srbi, a Hrvati, uglavnom, zato što su bili neprijatelji ustaša - rekao je Roler na suđenju.

Prodanović je rekao da posebno žali što niko tokom suđenja nije pitao o uslovima koji su vladali u Jasenovcu.

Sud se nije ograničio samo na zadatak da utvrdi krivicu Šakića, ali nije ni ispitao sve ono što je ustaška država predstavljala.

Hrvatski revizionisti i tada su tvrdili da je Jasenovac bio radni, a ne koncentracioni logor.

Prema poimeničnoj listi Memorijalnog centra Jasenovac, koju mnoge antifašističke organizacije osporavaju i tvrde da nije sasvim tačna, u doba Šakićevog komandovanja Jasenovcem 1944. godine ubijeno je ili umrlo 7.510 osoba.

Šakić je drsko tokom suđenja tvrdio da niko nije doveden u Jasenovac zbog "religije, rase ili političkih uvjerenja", već zato što su "aktivno radili protiv interesa hrvatske države".

Ipak, u završnoj riječi njegovi advokati pokušali su da naprave distancu od NDH i njene ideologije.

Na kraju suđenja ustaški zločinac je proglašen krivim po većini tačaka optužnice, te za tri likvidacije ljudi koje je izveo sam. Takođe, proglašen je krivim i zato što je davao naređenja za pogubljenja zatvorenika.

Sud je odbacio Šakićeve tvrdnje da su ljude slali u logor zato što su se suprotstavili ustaškoj državi i naveo da su oni bili zatvoreni zato što je NDH "usvojila i sprovodila rasističke zakone".

Uzimajući u obzir da Šakić nikad nije priznao nijedan zločin, niti je pokazao bilo kakvo kajanje, Sud ga je osudio na tada najveću zatvorsku kaznu od 20 godina.

- Moram reći da je Dražen Tripalo, koji je bio sudija, odradio odličan posao, efikasno i pošteno. Tripalo je bio pravi heroj suđenja, a ne znam da li je ikada dobio ikakvu zaslugu za to - rekao je Efraim Zurof.