U vremenu digitalnih uređaja i brzog života, desetogodišnja Mia Marjanović i godinu starija Sofija Samardžija iz Istočnog Sarajeva čuvaju duh tradicije kroz vez, pokazujući da ljubav prema ručnom radu i umjetnosti ne poznaje godine.

Ove najbolje drugarice, učenice Osnovne škole "Jovan Dučić", ljubav prema vezenju otkrile su zahvaljujući Mijinoj baki, koja ih je naučila prvim koracima u ovoj vještini. Vez im je tada postao omiljen hobi kojim se bave već dvije godine.

- Nije uopšte teško raditi vez. Kada se radi sa ljubavlju i trudom, ništa nije teško - rekla je Sofija Samardžija Srni.

Njihov rad nije ostao neprimijećen ni među vršnjacima, a prema Sofijinim riječima, drugari kažu da je baš lijepo to što one rade i stalno ih hvale.

- Radove često nosimo i u školu, gdje slobodno vrijeme koristimo da nastavimo sa vezom - dodala je ona.

Iako posvećene ovom tradicionalnom zanatu, ove djevojčice ne zapostavljaju ni druge aktivnosti, pa tako vole da crtaju, voze rolere i igraju odbojku, spajajući na taj način kreativnost i igru.

Mia Marjanović je objasnila i kako nastaje jedan vez od ideje do gotovog rada.

- Prvo se kupi platno, nacrta se motiv, a onda se iglom i vunom radi bod po bod. Svaki ubod je mali i radi se pod uglom. Za jedan vez treba oko mjesec dana, u zavisnosti od veličine i školskih obaveza - navela je Mia za Srnu.

Dodala je da najviše voli da veze motive životinja koje sama prenese na platno.

U vremenu kada su tradicionalne vještine sve rjeđe među najmlađima, primjer ovih djevojčica pokazuje da se ljubav prema kulturi, umjetnosti i nasljeđu može njegovati i prenositi uz malo strpljenja, truda i podrške najbližih.