Promocija knjige „Kad su sveci hodili zemljom – Sjećanje na crkvene ličnosti koje su obilježile jednu epohu“ blaženopočivšeg episkopa moravičkog dr Antonija (Pantelića) biće održana u utorak, 17. februara, u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo.

Riječ je o djelu prvog starješine obnovljenog Podvorja Srpske pravoslavne crkve u Moskvi, koje je nastalo iz dubine ličnog duhovnog iskustva. Ova knjiga nije samo zbir uspomena, već svjedočanstvo o vremenu u kojem su, kako sam naslov kaže, sveci hodili zemljom.

Na stranicama knjige susrećemo crkvene velikodostojnike, duhovnike, profesore, monahe i monahinje, ali i one nenametljive, svakodnevne ljude, čija je vjera bila svjetionik na putu uzrastanja „u mjeru rasta visine Hristove“. To je hodočašće kroz sjećanje, ispisano darom pripovijedanja koji je Vladiku Antonija svrstao među one pregaoce kojima je, po Njegoševim riječima, Bog dao mahove.

Knjiga je nastajala u teškim životnim trenucima, u tišini bolničkih dana, kada su misli pretakane u riječi sa željom da se sačuvaju od zaborava. Nakon upokojenja autora, rukopis su sa pažnjom i odgovornošću dopunila njegova duhovna čada, čuvajući volju svoga učitelja i pastira.

Na stranicama knjige susrećemo crkvene velikodostojnike, duhovnike, profesore, monahe i monahinje, ali i one nenametljive, svakodnevne ljude, čija je vjera bila svjetionik na putu uzrastanja „u mjeru rasta visine Hristove“. To je hodočašće kroz sjećanje, ispisano darom pripovijedanja koji je Vladiku Antonija svrstao među one pregaoce kojima je, po Njegoševim riječima, Bog dao mahove.

Knjiga je nastajala u tišini bolničkih soba, u najtežim životnim trenucima, kada su misli pretakane u riječi olovkom i mastilom, na papiru i ekranu, diktirane i bilježene sa nadom da ništa vrijedno ne bude zaboravljeno.

Kasnije su je, sa pobožnošću i odgovornošću, dopunila njegova duhovna čada, čuvajući volju svoga učitelja i pastira.

Od prvih susreta sa velikim duhovnicima u porodičnom domu, preko Bogoslovije u manastiru Krki i Moskovske duhovne akademije u Trojice-Sergijevoj lavri, pa do služenja kao arhijerej Ruske i Srpske pravoslavne crkve, zaokružen je jedan životni put – i ostavljeno djelo koje nastavlja da govori i onda kada je autor već zakoračio u vječnost.

Početak promocije planiran je u 19.00 časova.

Episkop Antonije (Pantelić) osnovnu školu završio je u Pričeviću kod Valjeva, a Bogosloviju u manastiru Krki 1991. godine. Diplomirao je na Moskovskoj duhovnoj akademiji 1996, kao najbolji student generacije i stipendista fondacije patrijarha moskovskog Aleksija II. Od 1996. imao je zvanje kandidata bogoslovlja.

Zamonašen je 1988. u čin male shime, a rukopoložen u jerođakona 1989. i jeromonaha 1991. godine. Po povratku iz Rusije 1996, bio je sinđel i namesnik manastira Studenice, a od 2000. profesor Bogoslovije Svetog Petra Dabrobosanskog u Foči i predavač na Muzičkoj akademiji u Srpskom Sarajevu.

Na prijedlog patrijarha Pavla, 2002. postaje starješina Podvorja Srpske pravoslavne crkve u Moskvi, a 2006. izabran je za vikarnog episkopa moravičkog. Doktor teologije postao je 2008. u Moskvi, a 2018. dekan Fakulteta religijskog obrazovanja Moskovskog pravoslavnog instituta Svetog Jovana Bogoslova.

Autor je brojnih članaka i radova u Pravoslavnoj enciklopediji i publikacijama Podvorja SPC u Moskvi. Preminuo je u Moskvi 11. marta 2024. u 53. godini i sahranjen u porti Hrama Svetih apostola Petra i Pavla, uz liturgiju i parastos patrijarha Porfirija i patrijarha Kirila.