U muslimanskom zločinačkom Nikoljdanskom pokolju 1992. godine mučki je ubijeno 56 srpskih civila, među kojima je i najmlađa žrtva dvogodišnja Danka Tanović, a ranjeno je 13 Srba.

Najviše su stradale porodice Višnjić, Blagojević, Grujičić, Davidović, Kulić, Stojanović, Pljevaljčić...

O monstruoznosti i bestijalnosti zločina koji su počinili muslimanski kasapini i zločinci nad srpskim civilima u Jošanici na Nikoljdan 1992. godine najviše se vidi iz primjera ubijanja djece - Dražena i Dragane Višnjić, kao i najmlađe žrtve Danke.

Dražen i Dragana Višnjić, brat i sestra, ubijeni su iz automatskog oružja. Tom prilikom Dražen je pogođen u glavu, koja je u potpunosti bila smrskana, podaci su iz Atlasa zločina nad Srbima u Odbrambeno-otadžbinskog rata, u izdanju Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.

U trenutku ubistva Dražen je imao svega šest godina, tek je počeo da živi, ali dušmani su ugasili nedužni život, dječiji osmijeh, nemilosrdno su ubili djetinjstvo, mladost, odrastanje...

Njegova sestra Dragana, desetogodišnja djevojčica, bila je učenik Osnovne škole "Veselin Masleša". Ni sanjala nije da će njene dječije snove u trenutku krvnički uništiti muslimanski zlotvori i neljudi.

Najmlađa žrtva bila je dvogodišnja Danka Tanović čije je tijelo pronađeno tek u aprilu 1993. godine. Jedina "krivica" svih ovih žrtava je to što su Srbi i što, kako kažu muslimanski zločinci "ne slušaju Aliju"!?

U toku napada razularenih muslimana ubijeno je 11 bračnih parova: Dragoljub i Olga Višnjić, Vukadin i Zorka Višnjić, Miladin i Jela Višnjić, Sreto i Vukosava Grujičić, Neđo i Stana Grujičić, Branko i Danica Davidović, Rade i Stana Pljevaljčić, Pero i Vinka Kulić, Risto i Stana Kulić, Vide i Persa Kulić i Danilo i Stoja Kulić.

Jošanica se nikada nije u potpunosti oporavila od ovog Nikoljdanskog pokolja 1992. godine koji je bio usmjeren na uništenje srpskih civila. Selo je danas prepolovljeno po broju stanovnika, a tu su uglavnom sve osobe starije životne dobi. Širi rejon Jošanice danas je, nažalost, jedan od simbola teškog srpskog stradanja.