Tridesetpetogodišnji Miloš Tešanović otisnuo se ranije nego je to očekivao u trenerske vode. Od prošle godine je trener njemačkog niželigaša Nagolda, gdje je počeo polako da gradi trenersku karijeru.

Ovaj nekadašnji rukometaš Slavije iz Istočnog Sarajeva, Iskre iz Bugojna, Drine iz Zvornika, Kaknja, Vogošće, Lokomotive iz Brčkog otišao je da živi i igra rukomet u Njemačkoj, gdje je zaigrao za niželigaša Kastelaun/ Simern.  Pokidao je prednje ukrštene ligamente, a onda kada je planirao povratak na teren, stigla je trenerska ponuda, koju je poslije kraćeg razmišljanja i prihvatio.

- Direktorica kluba me je pozvala i predložila mi da postanem trener. Malo sam razmislio i shvatio da to možda i jeste najbolje. Mogao sam možda još par godina igrati rukomet, ali opet pokidao sam jednom prednje ukrštene ligamente, samo je pitanje koja će sljedeća povreda biti, a nisam više u godinama kada bi se mogao lagano vratiti. Ovako, trenerski posao je neka moja budućnost, vidim sebe u tome i odlučio sam da prihvatim ponudu. Jesam nekako planirao da budem trener, ali tek za koju godinu. Ušao sam u nešto potpuno novo, a prilikom tog razgovora, pošto se ekipa nekoliko godina borila za opstanak, zahtjev je bio jedino da probamo da odigramo mirnu sezonu, da budemo stabilni u sredini tabele i da ne strijepimo oko nekog ispadanja. Prihvatio sam to, rekao sam da možemo i na kraju je ispalo fantastično, čak smo ušli i u viši rang spletom okolnosti, govori za naš portal Miloš Tešanović.

Njemački rukometni sistem broji ogroman broj klubova i liga, nezamisliv za naše prostore, pa je tako iako su završili na kraju kao četvrti, spletom različitih okolnosti njegov tim na kraju ušao u viši rang.

Dosta napretka u ekipi

- Prošla sezona je bila vrlo uspješna zahvaljujući momcima, koji su od početka shvatili da samo napornim radom i trudom mogu doći do rezultata. Sezona je bila puna uspona i padova, problema sa povredama, izostancima iz drugih opravdanih razloga, prvi golman nam je odselio u toku sezone, a opet smo na kraju završili na zadovoljavajućem četvrtom mjestu. U fazi odbrane smo značajno napredovali i podigli kvalitet, dok smo u napadu igrali sa mnogo oscilacija. Najveći problem su nam gostujuće utakmice, jer se tamo koristi ljepilo, dok je u našoj dvorani ono zabranjeno. Na gostujućim utakmicama šut nam je ispod svakog kriterija. Uz to, izostanak nekih ključnih igrača u pojedinim utakmicama. Zadovoljan sam posebno kako smo igrali utakmice protiv najboljih ekipa u ligi na našem terenu.

Sada slijede pripreme za viši rang, što iziskuje još više posvećenosti sada.

- Spletom okolnosti smo se plasirali u ligu više. Biće to veliki izazov za našu ekipu, ali i za mene kao ternera. Sigurno da imamo ambicije da odigramo najbolje, da sa svakim danom i svakim treningom podižemo kvalitet i onda se borimo za vrh. Da li ćemo uspjeti, vidjećemo na kraju. Biće interesantno i neizvjesno do kraja. Ima dosta klubova sa kvalitetom, ali mi polazimo od sebe. Osnovni cilj mi je da podignem tim na još veći nivo, što je preduslov za dobar rezultat. Nadam se i da ćemo ove sezone afirmisati još više mladih igrača iz našeg omladinskog pogona, naravno ako oni to svojim radom, trudom i ponašanjem zasluže.

Tešanoviću će ova biti druga godina kao trenera Nagolda.

- Mogu reći da sam zaista srećan što sam trener ove ekipe. Prije svega, radi se o odličnim momcima, koji su izgradili vrhunski timski duh, na kojeg sam izuzetno ponosan. Bilo je potrebno određeno vrijeme dok se ne upoznamo, jer svako od nas drugačije napreduje, prihvata zahtjeve, odricanja. Jedino što nam predstavlja problem je mali roster i činjenica da nismo uspjeli da popunimo tim konkurencijom. Siguran sam da kada bi igrači osjetili pozitivnu konkurenciju između sebe, tada bi i podigli kvalitet igre na jedan veći stepenik. Bez konkurencije je teško napraviti kvalitet, međutim daćemo sve od sebe da i u ovim okolnostima izvučemo maksimum.

Rad u Njemačkoj, pa makar bilo to i u nižim ligama, jedno je ogromno iskustvo za svakoga, pa tako i za samog Tešanovića.

- O njemačkom rukometu ne treba puno trošiti riječi. Na svakom kraju se osjeti šta rukomet predstavlja u ovoj državi, to je jednostavno dio kulture. Čak i u nižim ligama, to je nešto što je istinski praznik za mjesto u kojem se igraju utakmice. Tako je i kod nas, a domaće utakmice istim danom igramo i mi i ženska ekipa, koja je u višim ligama od nas, to bude jedan pravi praznik, porodični dan za druženje, a na tribinama se okupe i više stotina gledalaca. O višim ligama da ne pričam, to je jedno posebno iskustvo. Odlazio sam na utakmice Bundeslige, Balingena, koji je sada u drugoj ligi, Stuttgarta koji je u prvoj, išao sam gledati RN Lowen u Manheim. Mnogo se može naučiti tu sa lica mjesta i o trenerskom poslu i o svemu ostalom, a atmosfera je nešto posebno.

Vidi on sebe i dalje u trenerskom poslu, te će nastaviti u tom pravcu.

Vidi sebe u trenerskom poslu

- Pomenuo sam ranije da sam ja sebe vidio u trenerskom poslu, pa ću i dalje nastaviti u ovom pravcu. Novi sam u trenerskom zanatu i sve je ovo za mene nešto potpuno novo, treba da se prebacim u jednu novu ulogu. Sada tek vidim koliko je drugačije biti igrač i biti trener, jer nije isto gledati samo na sebe i sada pratiti šta se dešava u čitavoj ekipi. Kada sam počeo sa trenerskim poslom, došao sam nekako nespreman, nisam imao niti jedan trening napravljen, zapisan. Možda mi je to i greška, što od trenera koji su me trenirali, a bilo je stvarno odličnih, nisam popisao neke stvari. Ali, opet, možda je tako i bolje, kako bih otpočetka izgradio nešto svoje, počeo da gradim neki svoj stil, a i kako ne bih kasnije mogao nekoga da okrivim za neki neuspjeh, jer nisu svi isti. Razmišljam već u pravcu rukometnog edukovanja, sticanja svih neophodnih licenci, pa ćemo vidjeti dokle će to sve da me dovede.

I dalje on prati dešavanja u svojoj Slaviji, a kako se trenutno nalazi na odmoru, iskoristio je priliku da se pojavi i na prozivci, te pozdravi neke od svojih nekadašnjih saigrača.

- Slavija je moj klub koji naravno pratim i u Njemačkoj. Volio bih da se vrate na stare staze uspjeha. Znam da će biti teško, da sve zavisi od finansija, kao i svugdje, ali se isto tako nadam da će doći ponovo jedna generacija koja će vratiti klub u Premijer ligu, kao što je to bila ona naša generacija. Želim im puno sreće u novoj sezoni i da ispune sve svoje ciljeve.