Američki kongres priznao je 2. juna 1924. godine državljanstvo svim preostalim Indijancima, starosjediocima na teritoriji na kojoj su stvorene SAD, nakon što su kolonisti gotovo istrijebili indijanska plemena.

Genocid, pa zatiranje identiteta

Indijanci su bili podvrgnuti sistematskom genocidu otkad su bijelci počeli da naseljavaju američki kontinent. Pretpostavlja se da je na američkom kontinentu ubijeno između 100 i 120 miliona Indijanaca. Danas u Sjevernoj Americi živi njih svega pet miliona. Kada je prestao genocid, počelo je brisanje identiteta Indijanaca. Godine 1883. Vlada SAD je, u okviru završne akcije sistematskog zatiranja kulturnog nasljeđa američkih Indijanaca, zabranila sve jezike indijanskih plemena, njihovu religiju, kulturu i običaje.

Brando "ošamario" establišment

Godine 1973. čuveni holivudski glumac Marlon Brando bojkotovao je svečanu dodjelu "Oskara", na kojoj je trebao da bude nagrađen za ulogu Don Vita Korleonea u "Kumu". Umjesto toga, Brando je upozorio na stereotipno prikazivanje američkih Indijanaca u holivudskim filmovima i televiziji. Na dodjelu je poslao glumicu indijanskog porijekla iz plemena Apača Sačen Litlfider, koja je pred zaprepaštenim holivudskim establišmentom održala govor o katastrofalnom položaju sunarodnika u najmoćnijoj i, navodno, najdemokratskijoj zemlji svijeta – SAD. Holivud je kaznio Branda. Nakon "Kuma" nije imao više ponuda za veće uloge, sem u Kopolinoj "Apokalipsi danas" i Bertolučijevom "Tangu u Parizu". U hiljadama američkih filmova Indijanci su, u većini, prikazani kao krvožedni divljaci koji su ubijali nevine bijele doseljenike. Danas, filmova o životu Indijanaca, barem onih koji dolaze iz Holivuda, gotovo i da nema. Indijanci su za većinu Amerikanaca zaboravljena nacija, potisnuta u zabačena ruralna područja, gdje žive ispod granice siromaštva.

Otimanje zemlje i transatlantska pruga ubrzali genocid

Glavni razlozi za sistematsko istrebljenje Indijanca bili su glad doseljenika za njihovom zemljom, izgradnja prve američke transkontinentalne pruge, što je predstavljalo jedno od najambicioznijih naučnih i tehnoloških dostignuća SAD u 19. vijeku, te istrebljenje bizona, koji su hranili indijanska plemena. Gradnja pruge odvijala se uglavnom na teritorijama koje su kolonizatori prisvojili od Indijanaca. Željeznica je, prema mišljenju istoričara, ubrzala proces istrebljenja i porobljavanja domorodačkog stanovništva Sjeverne Amerike, a takođe je doprinijela uništavanju prirodne raznolikosti na kontinentu. Razvoj željezničke mreže u SAD u 19. vijeku bio je direktno povezan sa teritorijalnim širenjem američke države. U početku su britanski kolonizatori zauzimali uski pojas obale duž Atlantskog okeana. U to vrijeme Indijanci su bili brojniji i nadmoćniji, tako da su kolonizatori na druge načine doprinosili njihovom istrebljenju. Godine 1823. godine Vrhovni sud SAD donio je odluku da indijanske teritorije "nikome ne pripadaju", odnosno da mogu pripasti kolonizatorima koji ih prvi "otkriju". Zatim, 1830. godine, stupanjem na snagu zakona "O preseljavanju Indijanaca", domorodačka plemena masovno su potisnuta zapadno od rijeke Misisipi. Nasilno iseljavanje bilo je praćeno masovnom smrću od gladi i bolesti.

Smrt jednog bizona značila je smrt jednog Indijanca

Izgradnja željezničke pruge bila je katastrofa za Indijance, ali je još veća tragedija bilo izumiranje bizona, koje je bilo povezano sa izgradnjom željeznice. Vozovi su plašili životinje, poremećene su trase njihove migracije. Bizoni su izgubili tradicionalnu krmnu bazu. Ali ono što je najvažnije - počelo je njihovo istrebljenje, ubijali su ih radnici na željeznici, a kasnije i putnici. Željeznički radnici su čak angažovali i grupu lovaca koja je uključivala i proslavljenog Vilijama Kodija, poznatijeg kao Bufalo Bil, koji je za 17 mjeseci ubio više od 4.000 bizona. Tako je uništena materijalna baza Indijanaca. Pukovnik američke vojske Ričard Dodž rekao je: "Smrt svakog bizona znači nestanak jednog Indijanaca". Dok je, prema procjenama biologa, početkom 19. vijeka broj bizona u SAD dostizao 75 miliona, krajem vijeka ostalo ih je manje od 1.000. Veliki rat Sijuksa 1876. godine bio je posljednji veliki sukob sa Indijancima na američkom kontinentu.