Na današnji dan, 5. decembra 1931. godine Hram Hrista Spasitelja u Moskvi je uništen po Staljinovom nalogu.

- Narode ruski! Junačko potomstvo hrabrih Slovena! Ti si nebrojano puta salomio zube onih lavova i tigrova, koji su se na tebe ustremili da te progutaju. Priberi se i pođi sa časnim krstom u srcu i oružjem u ruci, pa ćeš odoljeti svakoj ljudskoj sili i napasti - manifest je cara Aleksandra I koji stoji na jednoj ploči u Hramu Hrista Spasitelja u Moskvi.

Iako lijep, doživio je i preživio strašnu sudbinu, ali je ostao svjedok velike pobožnosti i snage ruskog naroda. Izgradnja prvog hrama je trajala 44 godine, a gradila su ga četiri cara.

Komunističke vlasti su za vrijeme Staljina eksplozivom uništile hram, a Nikita Hruščov je poslije Staljinove smrti naredio da se na tom mjestu izgradi gradski bazen.

U njemu je održana služba posvećena otkrivanju spomenika Gogolju, a Čajkovski je specijalno za osveštenje komponovao čuvenu uvertiru “1812”. Prvobitni hram je podignut u čast pobjede ruskog naroda nad Napoleonom.

Istog dana kada je posljednji francuski vojnik napustio tlo Ruske imperije, 1812. godine car Aleksandar I je u Viljnusu potpisao ukaz o izgradnji hrama u Moskvi “u znak zahvalnosti Bogu koji je spasio Rusiju od propasti”.

Kako se dan pobjede poklopio sa Božićem, glavni oltar hrama je posvećen Roždestvu Hristovom. Pet godina kasnije je udaren kamen temeljac, i to u dijelu grada odakle se pruža pogled na cio grad. Međutim, kada umire car Aleksandar I, mijenja se plan izgradnje.

Novi car Nikolaj I je odlučio da Hram gradi na drugom mjestu. Kamen temeljac je udaren 1839. godine i njegova gradnja je trajala 44 godine.

Konačno, hram je osveštan na Vaskrs 1883. godine, uz prisustvo cijele carske porodice na čelu sa Aleksandrom III.

Za vrijeme carske Rusije Hram Hrista Spasitelja je bio glavna moskovska crkva.

Život ovog hrama je ugašen u podne 5. decembra 1931. godine. Boljševičke vlasti su mnogim crkvama prenamijenile ulogu ili ih prosto srušile, kao što je bio slučaj sa ovim hramom.

Hram Hrista Spasitelja je, po direktnom naređenju Staljina, a pod ličnom komandom poznatog političara tog doba Lazara Kaganoviča, razoren eksplozivom jer se boljševičkim vlastima učinilo da bi mjesto hrama, zbog svoje blizine Kremlju, bilo pogodna lokacija za izgradnju spomenika socijalizmu, poznatom kao Palata sovjeta.

Zanimljivo je da boljševici nisu mogli hram iz prve da sruše, pa je novo dizanje u vazduh bilo odloženo za pomenuti 5. decembar. Palata sovjeta je trebalo da predstavlja pravo svjetsko čudo.

Planirano je da zgrada bude visoka 415 metara, čime bi postala ne samo najviša zgrada u Moskvi, već u cijelom svijetu. Dodatnu grandioznost i visinu trebalo je da nadogradi statua Vladimira Iljiča Lenjina na vrhu zgrade.

Ali, ona nikad nije izgrađena jer su stalno nailazili na probleme u gradnji. Konačno, izbio je i Drugi svjetski rat, a nedugo po završetku rata umro je i Staljin.

Nikita Hruščov je naredio da se na mjestu hrama izgradi gradski bazen.

Punih 40 godina Moskovljani su ovdje dolazili na kupanje, sve dok nije donijeta odluka da se Hram Hrista Spasitelja ponovo izgradi, tačno prema projektima iz XIX vijeka.

Hram je osveštan 2000. godine i može da primi 10.000 vjernika.

Rusi su posebno ponosni na ovaj hram, jer svjedoči o njihovoj veličini i snazi.

U carskoj Rusiji, sve do Oktobarske revolucije, bilo je oko 78.000 hramova. Međutim, sovjetske vlasti su veći dio pretvorile u kasarne, zatvore, javne toalete ili magacine, a nemali broj srušili eksplozivom.

Priredio: Književnik i istoričar Miomir Đurišić