Mirjana Jokanović Đajić, doktor nauka i docent na Fakultetu za proizvodnju i menadžment Trebinje, Univerzitet u Istočnom Sarajevu ovogodišnjni je dobitnik nagrade za ostvarene posebne rezultate u naučno-istraživačkom radu za prošlu godinu, koju dodjeljuje ovaj univerzitet. Ovo značajno priznanje, proisteklo kao rezultat njene dugogodišnje posvećenosti nauci, dodijeljeno joj je 15. septembra ove godine na svečanoj akademiji povodom Dana Univerziteta. Ostvarene rezultate postigla je sama, beskompromisno se uvijek zalažući za vrijednosti koje čovjeka obogaćuju, gradeći tako svoj obrazovni, ali i put dostojanstva na temeljima znanja i časnih motiva.
O tome koliko voli poziv kojim se bavi već čitavu deceniju, najviše govori sa koliko entuzijazma obavlja profesorski i naučni angažman, dok rad sa studentima naziva posebnom pokretačkom snagom. Iza sebe ima preko 40 naučnih radova, objavljenih u domaćim i stranim časopisima, na domaćim i međunarodnim naučnim konferencijama i naučno-stručnim skupovima, brojne domaće i međunarodne saradnje te objavljene dvije knjige. Sve vrijeme studija, od osnovnih, preko master do doktorskih važila je za jednog od najboljih studenata. Njena glad za znanjem ne posustaje, što nam sugeriše da pred sobom imamo onu vrstu prosvjetnog, odnosno akademskog radnika koji se obrazovanjem novih generacija bavi iz iskrenih i časnih pobuda, onako kako bi to trebalo biti kod svakoga.
- Profesorski angažman mi izuzetno prija, posebno što akademski rad na Univerzitetu ne podrazumijeva samo nastavu nego i naučno- istraživačke procese i, spoj to dvoje, stalna težnja za nečim novim me motiviše i daje podstrek da što više radim i u budućnosti. Svaka stepenica u toj akademskoj vertikali puno zahtijeva kada želite napredovati na fakultetu, nauka nas neprekidno traži i moramo pratiti savremene trendove. Za mene je to divna prilika da iznova radim na sebi jer ovo je profesija u kojoj se cijelog života uči - kaže Mirjana ono što smo i slutili, s obzirom na to da za nju sticanje novih znanja predstavlja beskrajno plodno prostranstvo za rast i razvoj, ali i prilika da vlastite spoznaje rado dijeli sa drugima.
U tome se i ogleda njena posebnost kao i nesporna činjenica zašto se našla među onima koje nagrada za neumorno zalaganje nije mimoišla. Došla joj je, kaže nam, kao potvrda da je vrijedilo ulagati u sebe. I premda je to duboko u sebi odavno znala, lijepo je i kada to drugi vrednuju, posebno oni koji se naukom i sami bave.
- Ova nagrada spoj je timskog rada, prvenstveno podrške mojih roditelja, supruga i kolega, bez kojih ništa ne bih postigla. Finansijski iznos je zanemariv u odnosu na ogromnu motivisanost da nastavim dalje u istom smjeru. Dodijeljena mi je za ostvarene rezultate u naučno - istraživačkom radu u prethodnoj godini, kada sam na doktorskim studijama objavila veliki broj radova, možda najviše jer je svaki predmet nosio i dio istraživačkog rada. Konkretno, za doktorsku disertaciju radila sam istraživanje na temu „Razvoj integrisanog modela za vrednovanje uticaja kritičnih faktora na uspjeh projekta“, objavljeno u vrhunskom međunarodnom časopisu, sa SCI liste radova, koji ima veliki impakt faktor. Taj rad bio je najveći motiv za dobijanje nagrade, a uticali su svakako i svi ostali koje sam objavila u prethodnom periodu - upućuje Mirjana, kojoj je, podsjećamo, 2019. godine uručena i Zahvalnica matičnog fakulteta za kvalitet nastavnog procesa, angažovanje u vannastavnim aktivnostima te za podršku i doprinos razvoju FPM Trebinje.
PRAVI TIM LjUDI PREDUSLOV ZA USPJEŠAN RAD
- Bilo da je riječ o prvom ili 40. naučnom radu odgovornost je uvijek tu i podjednaka strepnja da li je to dobro? Jedina razlika je što sada jednostavnije uradim kada sam neku metodologiju prošla više puta. Sa druge strane, teže je pronaći adekvatnu temu, nešto što nije istraženo a da bude primamljivo akademskoj naučnoj zajednici. U radu nikada ne djelujem sama i zaista vjerujem da pojedinac ne može biti pametniji od grupe ljudi, zato je okupiti pravi tim važan zadatak. Tako su nastale i moje dvije knjige koje sam izdala sa koleginicom sa katedre, preko izdavačke djelatnosti našeg fakulteta. Pobornik sam saradnje sa različitim ljudima i, sve naučne konferencije, rad sa kolegama i izvan naših prostora omogućili su mi značajne kontakte, razvoj novih ideja, a, značajno mjesto svakako pripada i saradnji među institucijama. Sve je to važno ako želimo da kreiramo dobar i djelotvoran prostor za rad.
Zagrebavši u Mirjanino djetinjstvo, otkrivamo da prosvjetni poziv nosi u genima. Čak i onda kada je priželjkivala da krene posve drugim pravcem, kako to u životu često biva, našla se tamo gdje i pripada.
- Moj pokojni deda bio je učitelj. Stric mi je doktor nauka, a kad sam bila djevojčica govorila sam da ću biti učiteljica. Te su se ambicije kroz život mijenjale, od želje da budem ekonomista do toga da se spremam za Medicinski fakultet. Međutim, u tom trenutku sam dobila dijabetes i donijela odluku da ću ostati u Trebinju i polagati prijemni za FPM. To je bilo u potpunoj suprotnosti sa onim što sam htjela - medicina i industrijski menadžment su dvije krajnosti. Ipak, studije me zainteresuju toliko da danas znam da svako zašto ima svoje zato, da je Bog znao šta je za mene bolje. I ne samo da volim svoj posao, nego sam sigurna da kao ljekar ne bih bila uspješna onoliko koliko sam u ovoj oblasti.
O njenim dostignućima svjedoči sve što je postigla u proteklom periodu. Osnovne studije - Industrijski menadžment završila je na Fakultetu za proizvodnju i menadžment Trebinje (UIS), master na Mašinskom fakultetu u Istočnom Sarajevu, smjer Održiva energija i zaštita životne sredine, a doktorske u Novom Sadu na Fakultetu tehničkih nauka, odsjek Industrijsko inženjerstvo i inženjerski menadžment. Tokom studija prvog ciklusa tri godine zaredom bila je nosilac priznanja najboljeg studenta generacije i dobitnik je Plakete u Istočnom Sarajevu. Sve vrijeme bila je stipendista Fonda dr Milan Jelić, a stičući izuzetne rezultate, samim tim i stipendista Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske te Ministarstva za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo RS tokom master, odnosno doktorskih studija.
Biti stipendista kroz kompletni obrazovni put ne ostvaruje se lako. Traži mnogo odricanja, neprekidnog učenja i dostizanja visokog prosjeka ocjena pa je iznova potrebno ispuniti veoma stroge kriterijume. A kada se dostignu, onda nastupa još veća odgovornost. Odgovornost prema sebi, ali i drugima. Mirjana ju je svakako opravdala. Naročito što pripada onoj kategoriji ljudi koji se neprekidno preispituju pa i danas, kada iza sebe ima niz argumenata koji potkrepljuju njen trud i djelo.
- Živimo u vremenu modernih tehnologija i pred sobom sve više imam mlade koji to odlično poznaju. Moj zadatak je da budem u korak s vremenom, da im predavanja učinim zanimljivim s obzirom da držim teoretske predmete. I tu imam preispitivanja, da li to dobro radim? Nastojim da imamo dvosmjernu komunikaciju, da čujem njihovo kritičko mišljenje, da diskutujemo o svemu i da, ako postoji prostor implementiramo neki softver jer će u budućnosti sve biti digitalizovano. Nove generacije su sa tim izuzetno upoznate i naš zadatak kao profesora je da im sve to približimo i objasnimo. Zato je naučno - istraživački rad obaveza svakoga od nas, a koliko ćemo mu se posvetiti zavisi i koliko neka osoba ima entuzijazma i motivacije za takav angažman.
STUDENTI SU NAŠI AMBASADORI
- Naš fakultet u decembru slavi 30 godina od osnivanja i za sve to vrijeme nastojali smo studentima pružiti dobru podlogu i razvijati saradnju sa okolnim univerzitetima i fakultetima te sa privredom. Fakultet svakodnevno razvijamo i opremljenošću i kadrom. Prije dvije godine otvoren je novi studijski program - Inženjerstvo informacionih sistema i tehnologija, veoma aktuelno u svijetu. Otvoren je zajedno sa Univerzitetom u Novom Sadu, a njegov nosilac je FPM Trebinje, UIS. Naše zadovoljstvo je veće i zbog velikog broja kolega koje nam dolaze iz Novog Sada da drže predavanja, dok smo na nekima predavači zajedno. Moramo se umrežavati, vidjeti šta to neko drugi dobro radi, primjenjivati dobre metodologije, prakse i alate i kod nas, kako bismo tim mladim ljudima pružili što bolje uslove jer, naša najbolja reklama su naši studenti. Nikada se nisam i neću se postiditi svog studenta i njegovog diplomskog rada. Znam da će to biti urađeno onako kako treba i sa ponosom kažem da su studenti naši ambasadori! Džaba što smo mi uspješni, ako imamo neuspješne studente. Na nama je da damo sebe kako bismo njih motivisali. Moramo biti veoma dobri psiholozi, naročito kada radimo sa mladima i znati kako im prići. Najveća motivacija mi je kada dobijem lijepe komentare od studenata. To mi je dodatni podstrek da radim još bolje kako bih njima dala i pružila više, a pošto svoj posao zaista volim, takvi komentari i rezultati predstavljaju moju najveću satisfakciju!
Motivacije joj ne nedostaje, kao ni želje da iznova upoznaje istraživački prostor, koji onima poput nje, sa naučnim afinitetom predstavlja priliku da pomjeraju vlastite granice. Evidentno je to i iz načina na koje je razvijala interesovanja od industrijskog inženjerstva do oblasti upravljanja projektima.
- Složen put izrade doktorske disertacije uveo me u veoma zanimljivu oblast - upravljanje projektima, kojom se danas svi koriste. Primamljivo je i dopalo mi se, a uz to predstavlja podoblast industrijskog inženjerstva, mog primarnog opredijeljenja. Zagrebavši više u taj domen podstaklo me da otkrijem, u tom trenutku, djelimično prazan istraživački prostor i istražim koji su to faktori koji utiču na uspjeh projekta, bazirani na projektnom menadžeru i članovima projektnog tima. Sumirala sam sve trenutno dostupne faktore iz sekundarnih izvora, sprovela primarno istraživanje i predložila model bitnih faktora uspjeha projekta, baziranih na prethodno pomenutim kriterijumima - objašnjava Mirjana, trenutno angažovana kao profesor na dva predmeta koja se upravo tiču upravljanja projektima, sa željom da implementira softver MSProject, u današnjoj digitalnoj eri svuda zastupljen, za koji se i edukovala.
Uz sve to, od nedavno je angažovana i kao recenzent naučnog časopisa FPM Trebinje. I ovdje opet ne govori isključivo o sebi, već prednost daje značaju ovakve literature za fakultet i profesore, a naročito studente.
- Fakultet je pokrenuo naučni časopis i upravo spremamo četvrti broj koji nas uvodi u proceduru za njegovu kategorizaciju, što nam je veoma važno. Do sada su nam radove slali ljudi sa prostora bivše Jugoslavije, a nadamo se da ćemo objavljivati i one izvan regiona. Inače, uslov za izlazak na master je objavljen naučni rad na konferenciji ili u časopisu, tako da se značaj ovakve literature ogleda i u tome - naši studenti imaju mogućnost da rad objave upravo u ovom časopisu i time steknu uslov za odbranu master rada, što je divna prilika!.
UNIVERZITET U SEVILjI - RAZMJENA KOJA DONOSI PLODNE REZULTATE
- Naš fakultet aktivno učestvuje u CEEPUS mreži, aktivni smo u tri mreže, što znači da studenti i zaposleni imaju mogućnost boravka na nekom fakultetu iz tih mreža, a pozivi su otvoreni dva puta svake godine. Da smo aktivni u programima mobilnosti svjedoče odlasci mene i kolega na fakultete i univerzitete u okolini i inostranstvu. Tako sam, 2022. godine u junu imala priliku da boravim na Univerzitetu u Sevilji sedam dana, na srodnom fakultetu u okviru ERASMUS+ programa. Divno iskustvo! Predavanja, radionice, panel - diskusije, predivna poznanstva. Odatle se razvila i moja saradnja sa koleginicom iz Maroka sa kojom sam objavila nekoliko naučnih radova. Trenutno privodimo kraju rad u kome poredimo stanje u Maroku i kod nas vezano za primjenu projektnog menadžmenta u visokom obrazovanju. Veoma smo slične po pitanju pristupa poslu, prepoznala sam sebe u njoj i mislim da će i taj naš rad uskoro biti završen. Razmjena nam, dakle, pruža razvoj u svakom smislu, istraživačkom, naučnom, ali i prijateljskom!
Ova izuzetna mlada žena, istovremeno je i majka jednog mališana, dok uskoro očekuje i prinovu. Uspješno balansira između porodice i naučnih tokova, apsolutno posvećena i jednom i drugom. Iskrena, skromna i jednostavna, poput svih ostvarenih ljudi, čvrsto vjeruje u tezu da je znanje moć i, vodeći se njome uvijek se zalaže da se mladima pruži prostor da iskažu sav svoj potencijal. Zato u istraživanja, pored kolega, vrlo rado uključuje i studente, umnožavajući tako i sopstvenu ljubav prema životnom opredijeljenju, uporedo njegujući i ono najvažnije - porodicu i odnos čovjeka prema čovjeku.
- Znanje je važno i čovjek uči dok je živ! Koliko je bitno govori nam i ona rečenica: „Ako hoćeš da uništiš državu, uništi joj obrazovanje“. Mislim da nikada nije pogrešno ulagati u znanje, a danas je mnogo i lakše zbog dostupnosti tehnologija i informacija, posebno kada znamo da ih koristimo u pravom smjeru. Važno je i voljeti ono čime se čovjek bavi. Uživam zaista u onome što radim, ali bez podrške meni najvoljenijih bilo bi dosta teže. Nauka je poziv koji čovjeka dosta uzima, a kao žena i majka uvijek gledam da nađem vremena i za porodicu jer, ako porodicu izgubimo, izgubili smo sve!
Autor: Maja Begenišić