Na današnji dan prije 32 godine izveden je napad hrvatskih specijalaca na krajiške Srbe na Plitvičkim jezerima, a taj događaj, poznat kao "krvavi Uskrs", smatra se i početkom rata u Hrvatskoj.
Dokumentaciono-informacioni centar "Veritas" u saopštenju za javnost podsjeća da je u februaru 1991. godine Hrvatska donijela odluke o nevaženju saveznih zakona na njenoj teritoriji i o razdruživanju od SFR Jugoslavije, nakon čega je i Srpska autonomna oblast /SAO/ Krajina donijela "Rezoluciju o razdruživanju od Hrvatske".
Polovinom marta iste godine JNA je zatražila od Predsjedništva SFRJ da se u državi uvede vanredno stanje, što nije prošlo usljed protivljenja predstavnika Hrvatske, BiH i Makedonije.
U kontekstu takvog stanja, krajiški Srbi su 25. marta organizovali "miting istine" na Plitvicama sa zahtjevom da Nacionalni park "Plitvička jezera" ostane u sastavu SAO Krajine, navodi "Veritas".
Dva dana kasnije, na ulazima u nacionalni park na jarbolima su postavljene srpske i
jugoslovenske zastave, a sljedećeg dana, 29. marta, "martićevci" iz Knina zauzeli su upravne zgrade Nacionalnog parka "Plitvička jezera".
U ranim jutarnjim časovima 31. marta 1991. godine iz Zagreba je prema Plitvicama, s nekoliko autobusa, kombija, privatnih vozila i jednim transporterom, krenula kolona od oko 400 hrvatskih specijalaca radi "uvođenja ustavnopravnog poretka na području Nacionalnog parka".
"Veritas" podsjeća da je u tom momentu u plitvičkim hotelima bilo oko 400 turista, među kojima i grupa hrvatskih specijalaca sa oružjem u koferima koji su se pomiješali sa turistima s namjerom da "prepadom iznutra", u koordinaciji sa onima izvana, savladaju teritorijalce Krajine i "martićevce".
I Srbi su očekivali napad hrvatskih specijalaca pa su ih, na prilazima Plitvicama od Slunja, sačekali u zasjedi i sa barikadama od porušenih stabala. Jutro je bilo maglovito, a snijeg do koljena. Puškaranje je započelo ujutro između 6.00 i 7.00 časova, podsjeća "Veritas".
Brojčano nadmoćniji hrvatski specijalci, uz pomoć onih kamufliranih u goste, uspjeli su da zauzmu hotele i do podneva uspostave kontrolu nad nacionalnim parkom. Dalju eskalaciju sukoba spriječila je JNA, koja se između suprotstavljenih strana postavila kao "tampon zona", navodi "Veritas".
Na hrvatskoj strani poginuo je "redarstvenik" Josip Jović /22/ iz Aržana kod Makarske, dok ih je dvadesetak ranjeno.
Na srpskoj strani poginuo je teritorijalac Rajko Vukadinović /32/ iz Korenice, dok ih je 17 zarobljeno, a koji su zbog pogibije hrvatskog vojnika krvnički prebijani sve do njihove razmjene 13. avgusta iste godine.
Hrvatska je poginulog Jovića proglasila za prvu žrtvu "domovinskog rata" i svake godine, na vrlo visokom nivou, obilježava godišnjicu njegove pogibije, iako je tadašnji ministar policije Josip Boljkovac više puta javno govorio i u svojoj knjizi "Istina mora izaći van" zapisao da je obdukcija pokazala da je pogođen metkom iz takozvane pumparice, jurišne američke automatske puške uvezene iz Singapura, kakvih je imala hrvatska policija.
Poslije ove akcije hrvatska policija je na Plitvicama formirala policijsku stanicu, koja se održala do kraja avgusta te godine, kada je, zbog nemogućnosti funkcionisanja usljed kontrole od strane JNA, i rasformirana.
Kontrolu nad Nacionalnim parkom "Plitvička jezera" preuzele su vlasti Krajine i
zadržale je sve do avgusta 1995. godine.
Plitvički događaj se po mnogim izvorima uzima kao početak rata u Hrvatskoj devedesetih prošlog vijeka. Toga dana pravoslavni vjernici su slavili Cvijeti, a katolici Uskrs, zbog čega su mediji ovaj događaj i nazvali "krvavi Uskrs", navedeno je u saopštenju iz "Veritasa".
