Ostaci desetak srednjovjekovnih gradova na području Foče, urušeni i zarasli u šiblje, svjedoci su uspona i pada moćne porodice Kosača, ali su ujedno i neiskorištene, a potencijalno atraktivne turističke destinacije. Postojanje cijelog sistema manjih gradova i utvrđenja na tako malom prostoru, od kojih su neki imali crkve i bogata podgrađa sa trgovima, govori o velikom privrednom razvoju uoči pada pod tursko ropstvo.

Na istorijsku scenu Kosače su stupile polovinom 14. vijeka, prvobitno kao vlastela Nemanjića, tačnije cara Dušana i njegovih oblasnih vladara Vojinovića, a kasnije dolaze pod vlast bosanskog bana i kralja Tvrtka Kotromanića. Foča sa Gornjim Podrinjem, iz kojeg je potekla porodica Kosača, prvi put je uključena u sastav Bosne 1373. godine, kada je na čelu ove porodice bio vojvoda Vlatko Vuković, koji se istakao u bitkama protiv Turaka u Bileći i na Kosovu.

Nakon Tvrtkove smrti, počinje osamostaljivanje i širenje oblasti Kosača, prvo pod vođstvom vojvode Sandalja Hranića, a zatim njegovog sinovca Stefana Vukčića, koji će ponijeti titulu vojvoda ili hercog /nepravilnim izgovorom preraslo u herceg/ od Svetog Save, prema kojoj će kasnije njegovo Vojvodstvo od Svetog Save biti nazvano Hercegovinom.

Od sredine 14. pa do druge polovine 15. vijeka i pada pod Turke, Kosače su se iz Gornjeg Podrinja proširile sve do Jadranskog mora i njihova država je obuhvatala prostor od Prijepolja i Nikšića na istoku do Imotskog i Omiša na zapadu i od Goražda na sjeveru do Herceg Novog i dubrovačkog zaleđa na jugu.

Intenzivno su gradili utvrđenja kojima su štitili svoje granice i ubirali carine na važnim trgovačkim putevima, a posebno u svojoj postojbini u Gornjem Podrinju.

Profesor istorije, asistent na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu Bojan Krunić navodi da se glavni grad Kosača - Soko Grad nalazio na početku Drine, na sastavcima Pive i Tare, u današnjoj Crnoj Gori, a u njegovoj blizini, na području današnje opštine Foča, izgradili su čitav lanac od desetak manjih gradova i utvrđenja.

- Veliki kompleks Soko Grada obuhvatao je utvrđenje sa hramovima i podgrađe, koje se razvilo na Šćepan Polju, a značaj ovog grada ima potvrdu u brojnim pisanim izvorima - kaže Krunić. Kada se od Soko Grada ide nizvodno Drinom, prvi grad na koji se nailazi je Kosman.

KOSMAN, ĐURĐEVAC, GRADINA I HOČA

Srednjovjekovni grad Kosman nalazio se na uzvišenju kod samog ušća Sutjeske u Drinu i sa tog mjesta Kosače su kontrolisale dolinu Drine i branile prilaz svojoj ljetnoj prijestonici Soko Gradu, udaljenom svega nekoliko kilometara uzvodno.

- Kosman je sa strategijskog stanovišta bio vrlo značajan, jer se nalazio na važnom trgovačkom putu i zatvarao je ulaz iz doline Sutjeske u drinsku dolinu i svom vlasniku omogućavao da kontroliše širi prostor.

Zbog toga ne čudi da su predstavnici kuće Kosača na ovom mjestu imali jedan od svojih dvorova, a poznato je iz izvora da su dubrovački poslanici u dva navrata, 1430. i 1450. godine, boravili u Kosmanu odakle su pisali svome knezu u Dubrovniku - napominje Krunić.

Kosman, nekada važno utvrđenje sa kulama stražarama danas je zaraslo u šikaru sa obrušenim zidinama, a u njegovoj blizini nalazi se više od 40 stećaka.

Sa ovog utvrđenja pruža se prelijep pogled na dolinu Drinu i na Soko Grad, a sa druge strane Drine danas se nalaze rafting kampovi koje posjećuju turisti iz cijelog svijeta.

Planirana gradnja nove trase puta od Tjentišta dolinom Sutjeske sa mostom na Drini trebala bi da bude dodatni podstrek da se Kosman na neki način oživi, čime bi turistička ponuda, uz rafting, dobila i važan kulturno-istorijski segment. Nizvodno od Kosmana, takođe na lijevoj obali Drine, bio je grad Đurđevac, u blizini sela Prijeđel između Tjentišta i Foče, nekada jako utvrđenje Kosača.

I od ovog važnog srednjovjekovnog grada ostale su samo ruševine. "Vjerovatno se radi o tvrđavi Đurđevac sa podgrađem u kojoj je Stefan Kosača u januaru 1451. godine vodio pregovore sa Dubrovčanima u vezi sa carinom za so, a tome u prilog ide činjenica da su se, kako svjedoče dubrovački spisi, pomenuti pregovori u kratkom vremenskom periodu, pored Đurđevca, vodili u Sokolu, Foči i Kosmanu", navodi Krunić.

Pored slabo očuvanih bedema ovog grada, u sredini platoa pronađeni su ostaci crkve sa grobom posvećene Svetom Đorđu, zaštitniku porodice Kosača i najvjerovatnije je, smatra Krunić, to mjesto bilo jedno od rezidencijalnih kompleksa ove porodice u vrijeme Vlatka Vukovića, prije nego što je izgrađen grad Soko.

Dalje nizvodno Drinom, samo na desnoj obali, nalazi se lokalitet Gradina, manji srednjovjekovni grad u blizini sela Bunovi.

- Nažalost, nemamo nikakvih podataka iz pisanih izvora o ovom gradu, a u blizini se nalaze lokaliteti Crkvište i Podgrađe, koji upućuju na zaključak da je ovaj grad mogao da ima i veći značaj od običnog utvrđenja - kaže Krunić.

Mada se smatra da sama Foča, koja se tada zvala Hoča, nije imala bedeme i kule, već je bilo otvoreno naselje i značajno trgovište gdje se vršila razmjena dobara, ipak, prema Krunićevim riječima, postoje indicije da je imala svoje utvrđenje na uzvišenju danas poznatom kao Gradačka stijena u selu Gradac.

- O postojanju jednog takvog utvrđenja, koje je izgrađeno s ciljem zaštite trga Hoče, pored dubrovače građe u kojoj se pominju ljudi iz Pothoče, što je indicija da je postojalo i samo utvrđenje, govori i turski putopisac Evlija Čelebija, koji kaže da je tvrđava Foča porušena nakon što je došla pod osmansku vlast - navodi Krunić i dodaje da bi odgovor na ova pitanja moglo dati arheološko ispitivanje tog lokaliteta, koje nikada nije vršeno. Krunić smatra da bi srednjovjekovni grad Podrinac, koji se pominje u istorijskim spisima, mogao biti ili Gradina uzvodno od Foče ili utvrđenje trga Hoče na Gradačkoj stijeni.