Novinarka Info centra Sokolac Bojana Marković, pored ljubavi ka novinarstvu kao primarnom zanimanju i kao pozivu za koji je stekla diplomu novinara, od ranog djetinjstva piše poeziju i uskoro planira objaviti svoju prvu zbirku poezije.

Bojana već četiri godine unazad radi kao novinar u lokalnoj medijskoj kući „Info centar“ u Sokocu, u okviru kojeg svakodnevno uređuje emisije različitog sadržaja na „Info radiju“ i priređuje redovne rubrike u Sokolačkim novinama.

-U stalnim rubrikama prenosim priče ljudi sa romanijskog kraja, čiji su životi ostavili neizbrisiv trag u istoriji našeg malog grada. Sve vijesti, izvještaje i reportaže koje bilježe moje radne kolege i ja sa njima, svoj publicitet imaju na opštinskom portalu „Sokolac srce Romanije“. Ono što me posebno raduje u mom poslu jeste upravo njegova raznolikost i zahvalna sam životu što radim posao koji volim – kaže Bojana.

Ljubav prema pisanoj riječi pratila ju je tokom čitavog školovanja, a istraživački duh i radoznalost odveli su Bojanu u novinarske vode, prije nego u književne.

-Pored velikih izazova koje naša profesija sa sobom nosi nisam se pokajala. Novinar uči dok je živ. Ima obavezu da traga za novim saznanjima koja će unaprijediti i njega samog u sredinu u kojoj živi. Svakako ne smije odustati od misije da iza sebe ostavi neki trag vrijedan pomena i pažnje – ističe Bojana.

Taj dar i mogućnost da opiše svijet oko sebe i na njoj svojstven način kod Bojane su prepoznali, tokom djetinjstva, njeni nastavnici i profesori u školi.

Kako kaže, upijala je sve savjete i smjernice koje su joj davali, te je u međuvremenu počela da piše poeziju.

-Novinarstvo mi je svakako pomoglo da lakše krčim put do šire publike, mada smatram da su moje pjesme te koje su ljude vezale za moje ime. Poezija sama bira svoje čitaoce i u stihovima svako nađe sebe, jer su to univerzalne misli i osjećanja koja su dio svakog čovjeka – kaže Bojana.

Ona već neko vrijeme polako priprema svoju prvu zbirku poezije koja će nositi naziv „Iščašeno pero“, a do sada je pripremila najmanje četrdeset pjesama, koje će se sigurno naći u toj zbirci.

-To je poezija raznovrsnih motiva, a pored pjesama objaviću i nekoliko kratkih priča u formi lirske proze. To će biti mali kutak za one kojima poezija nije najveća ljubav – kaže Bojana.

Kaže da je naziv zbirke poezije „Iščašeno pero“ dobio ime po istoimenoj fejsbuk stranici koju uređuje i gdje ima vjernu publiku koja prati njen rad.

-Opisala sam je kao što bih opisala sebe. Način na koji pišemo puno govori o nama. Reći ću vam. Pišem koso, na desnu stranu. Grafolozi kažu da su ovakvi ljudi otvoreni za svijet oko sebe i da se vole družiti sa drugim ljudima. Tu ima istine. Ako se pitate zašto „iščašeno“ saznaćete i to. Pored ljevorukosti, ovo pero piše o „iščašenim“ stvarima, onim koje se uglavnom na duši nađu – dodaje Bojana predstavljajući kratak opis svega što, kako kaže, možemo pronaći u njenom kutku za poeziju.

 Veliku podršku Bojana ima od svojih radnih kolega iz „Info centra“ Sokolac, ali i ljudi iz okruženja koji joj pružaju nesebičnu podršku, na kojoj im je, kako kaže, veoma zahvalna.

 -Među ostalim prednjači moja Jelena (prim.aut. Jelena Marinković – novinar Info centra), koja već osmišlja kako će izgledati prva promocija. Nadam se da će se moja zbirka naći na njihovim policama i da će to biti najljepši način da im se odužim – dodaje Bojana.

U nastavku teksta imate priliku da pročitate jednu od mnogobrojnih pjesama, koja će se sasvim sigurno naći u zbirci poezije „Iščašeno pero“, koja bi uskoro trebala da ugleda svjetlo dana.

Oprosti

Iako imam koga

večeras izvodim sebe pred sud.

Pred sebe, tebe i Boga,

ako mi ne praštaš

dalje nemam kud.

Želim pred tobom oprost izmoliti

počevši od prvog dječijeg plača,

glavu pred bijelim licem oboriti,

jer tvoja je ljubav od svega jača.

Znam, reći ćeš da svi smo krivi,

da svako ima neponosa djelo,

ali za oproštaj se moli dok smo živi,

jer duša je duša, a tijelo je tijelo.

To mi vjerovatno neće utjehu dati,

jer se još sjećam svoga inata,

oprosti za svaki uzdah mati,

suza je tvoja, Božija kaplja zlata.

I dok si tu želim da znaš

sjećam se kako si nas čuvala u zbijegu,

u svojoj kosi nježno grijala

dva mala stopala promrzla u snijegu.

Bojana Marković

Novinar: Miljan Rašević