U crkvi Svetog Ilije u Cernici kod Gnjilana danas je služen parastos stradalima Srbima od 1999. do 2003. godine, od kojih je najmlađa žrtva Miloš Petrović imao svega četiri godine.

Parastos je služio lokalni paroh Dragan Kojić u prisustvu vjernog naroda iz Cernice i okoline, prenijela je lokalna televizija RTV Puls.

U periodu od 1999. do 2003. godine na svirep način je ubijeno sedam žitelja Cernice – Božidar Stojanović, Blagica Vasić, Vojin Vasić, Miloš Petrović, Tihomir Simijonović, Trajan Trifunović i Miomir Savić.

U znak sjećanja, a na inicijativu mještana, njihovi likovi oslikani su u hramu.

Oko 40 ljudi je u tom periodu bilo ranjeno, a desetak kuća oštećeno.

- Danas, našeg Miloša koji je pred kolevkom Hrista, tu anđeosku dušu i sve duše koje su nevino postradale od ruku zločinaca, Gospod je nastanio u dvorove njegove - rekao je sveštenik Kojić.

On je naglasio da je Gospod pripremio dvorove za sve one koji ga ljube, a oni su Gospoda ljubili i srcem i dušom.

- Nisu znali da mrze bilo koga, igrali se ispred svoje kuće, kao svako malo dete koje se raduje ne zna za strah jer je bezazleno, ne zna za tugu nego da se samo raduje sa svojim roditeljima i najbližima - dodao je Kojić.

Mještanin Milivoje Nisić je rekao da ni poslije 25 godina od stradanja Srba pravde nema na vidiku, te da se radi možda o najvećoj tragediji u cijelom Kosovskom Pomoravlju.

- Tada je stradalo troje naših nevinih, među njima i Miloš. Od 1999. do 2003. godine stradalo je sedmoro, poslednji je bio učitelj Miomir Savić. Nažalost, niko nije odgovarao za zločine koje je počinio nad našim meštanima. Danas smo se skupili da odamo počast njima. Hvala Bogu što smo tu, i njima što bdiju nad nama i što nas čuvaju ovde - rekao je Nisić.

U Cernici, multietničkom selu nadomak Gnjilana, nekada je živelo 700 Srba, a danas ih ima 110 u četrdeset porodica. 

 ''Deco, stanite i pogledajte me, ja tako mali, zašto sam ubijen?''

Ove riječi ispisane su na Miloševom grobu koji se nalazi u selu kod Gnjilana.

Miloš Petrović danas bi imao 24 godine, da njegov mlad i nevin život nisu oduzeli albanski teroristi na današnji dan, 28. maja 2000. godine.

Kobnog dana na njega i još dvojicu Srba ispaljeni su rafali iz automatske puške. Četvorogodišnjeg Miloša pokušao je da zaštiti njegov ujak Vojin Vasić, ali je i on ubijen. Tog dana nastradao je i Tihomir Simijonović.

Ubijeni su samo zato što su Srbi! I iako je prošlo više od dvije decenije, još uvijek nema pravde.