Informaciono dokumentacioni centar "Veritas" saopštio je da međunarodna zajednica još ćuti na stradanje Srba u agresiji hrvatske vojske iz avgusta 1995. godine, u kojoj je protjerano više od 220.000 krajiših Srba, a ubijeno skoro 2.000, od kojih su oko tri četvrtine bili civili stariji od 60 godina.

"Veritas" podsjeća da su 4. avgusta 1995. godine oružane snage Hrvatske, uz odobrenje SAD i podršku NATO-a, i u sadejstvu sa snagama Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/ i takozvane Armije BiH, izvršile agresiju na Srpsku autonomnu oblast Krajina, koja je obuhvatala sjevernu Dalmaciju, Liku, Kordun i Baniju, u sastavu tadašnje Republike Srpske Krajine /RSK/.

Agresija je izvršena uprkos činjenici da je ta oblast bila pod zaštitom UN, pod nazivom sektori "Jug" i "Sjever", i da su predstavnici RSK dan prije u Ženevi i Beogradu prihvatili prijedlog međunarodne zajednice o mirnom rješenju sukoba.

Protiv krajiških Srba sa oko 230.000 žitelja i oko 30.000 vojnika, angažovano je oko 200.000 vojnika, od kojih je direktno u operaciji učestvovalo 138.500 pripadnika HV-a, MUP-aa i HVO-a.

Ako se tome dodaju snage iz BiH i NATO-a, agresora je, kako ističe "Veritas", bilo više nego stanovnika u Krajini, a omjer vojnika bio je najmanje sedam prema jedan u korist agresora, pa je za nekoliko dana neravnopravne borbe slomljen otpor Srpske Vojske Krajine.

Kad je prestao svaki otpor, ističe, se u saopštenju, agresor je ubijao ljude koji nisu htjeli ili mogli sa svojih vjekovnih imanja, kao i one u izbjegličkim kolonama i to do duboko u teritoriju tadašnje Republike Srpske.

Na evidenciji "Veritasa" nalaze se imena 1.881 poginulih i nestalih Srba iz ove akcije i poslije nje, od čega 1.233 ili 66 civila, od kojih su oko tri četvrtine bili stariji od 60 godina.

Među žrtvama se nalazi 555 žena od kojih su oko četiri petine njih bile starije od 60 godina, što je jedan od "crnih" rekorda građanskog rata devedesetih godina 20. vijeka na prostorima prethodne Jugoslavije.

Od ukupnog broja žrtava do sada je rasvijetljena sudbina 1.227 lica, dok se na evidenciji nestalih vodi još 654 osoba od kojih 251 žena.

Zarobljavanje je preživjelo oko 1.500 pripadnika Srpske Vojske Krajine, od kojih su mnogi osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora zbog krivičnih djela ratnog zločina.

Oko 3.200 starih i nemoćnih, koji nisu htjeli ili nisu mogli napustiti ognjišta, na silu su internirani u logore za civile.

Krajina je opustošena, opljačkana pa porušena i zapaljena, pri čemu nisu bili pošteđeni ni crkveni, kulturni, istorijski srpski, kao ni antifašistički spomenici.

Ova agresija, pod kodnim nazivom "Oluja", sprovođena je po taktici "spržene zemlje", što je polovinom novembra 1995. godine doseglo razmjere potpunog zatiranja srpske zajednice u Krajini.

Od nekoliko do sada procesuiranih pripadnika sopstvenih oružanih snaga za ratne zločine nad Srbima iz vremena "Oluje", hrvatski sudovi su pravosnažno osudili svega dvije osobe – od kojih je jedan etnički Albanac, a drugi etnički Srbin.

I Sud BiH sudio je i osudio jednog pripadnika takozvane Armije BiH Šefika Alića za ratni zločin nad četvoricom pripadnika Srpske Vojske Krajine, koje je po zarobljavanju, uz njegovu saglasnost, ubio mudžahedin iz sastava iste jedinice.

Za zločine nad Srbima u "Oluji" sudilo se i trojici hrvatskih generala pred Haškim tribunalom, ali ih je žalbeno vijeće oslobodilo po svim tačkama optužbe, poništivši prvostepenu presudu kojom su dvojica od trojice optuženih bili učesnici udruženog zločinačkog poduhvata radi trajnog uklanjanja srpskih civila iz Krajine silom ili prijetnjom silom.

"Veritas" navodi kako Hrvatska umjesto da odustane od slavljenja "akcije etničkog čišćenja i masovnih zločina" kao dvostrukog državnog praznika /"Dan pobjede i domovinske zahvalnosti" i "Dan hrvatskih branitelja"/, to slavlje se iz godine u godinu pretvara u veličanje ustaštva i izlive mržnje prema Srbima.

Tom i takvom slavlju 2020. godine, kako navodi "Veritas", na sramotu svih proganih Krajišnika i većine Srba koji su ostali ili se vratili u Hrvatsku, pridružili su se i predstavnici ostatka Srba u Hrvatskoj okupljenih u Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranci kao koalicioni partneri stranke na vlasti Hrvatske demokratske zajednice, pod čijom vlašću je i izvedena akcija "Oluja".

Obećanja o zaštiti manjinskih nacionalnih prava, data od hrvatskih zvaničnika prilikom ulaska Hrvatske u EU prije devet godina, pretvorila su se u svoju suprotnost – srpska zajednica je postala još minornija, obespravljenija i napadanija.

- Na sve to, međunarodna zajednica, uključujući NATO i EU, čija je Hrvatska u međuvremnu postala članica, ćuti kao što je ćutala i prije 27 godina - zaključuje "Veritas".