Ustaški logor za srpsku djecu u Jastrebarskom osnovan je 11. jula 1942. godine, a prema svjedočenju Zore Milinić koja je u njega deportovana sa šest godina, tamo su djeca umirala od hladnoće i gladi.

Milinićeva je u rano ljeto 1942. godine imala punih šest godina i srećno djetinjstvo koje je prekinuto kada su nju i njenu sestru Maru ustaše deportovale u logor Jasenovac, gdje je zajedno sa djecom iz Potkozarja bila oko dva mjeseca.

"Svi smo dobili svoj broj na papiriću oko vrata. Ja sam svoj broj pojela od gladi", ispričala je Milinićeva u svjedočenju Javnoj ustanovi "Spomen-područje Donja Gradina".

Milinićeva je navela da su poslije toga stariju, jaču i zdraviju djecu kupili i tjerali u vagone i odvozili u Hrvatsku u dječiji logor Jastrebarsko.

- Tu je bilo puno djece, slične nama, uplašene, gole, bose i gladne... Odmah odvajaju mušku djecu, oblače im uniforme i kape sa oznakom slova `U` i odvode ih. Mi ih više nismo vidjeli - ispričala je Milinićeva.

Iz Jasenovca je zajedno sa sestrom Marom i drugom djecom deportovana vozom kojim su odvedeni u obližnja hrvatska sela i poređani u vrstu, nasred seoskog druma, gdje su seljaci dolazili da ih vode kućama.

Prema njenim riječima, sestra Mara tada je otišla sa ženom koja ju je odvojila iz vrste, dok ona nije htjela da ide jer je bila ubijeđena da će otac Radovan, ubijen u Jasenovcu 1942. godine, doći po njih.

U selu je opet našla sestru, a djecu iz potkozarskih zbjegova ustaše su u jesen 1942. pokupile i odvele u logor Jastrebarsko, gdje je ponovo razdvojena od Mare.

- Tu sam vidjela dječake obučene u ustaške uniforme. Ti dječaci su kratko vrijeme bili u Jastrebarskom i više ih nisam vidjela. Sjećam se da su starije dječake transportovali vozom, vidjela sam ih u vagonima. U logoru su nas čuvale časne sestre - navela je Milinićeva.

Djecu u Jastrebarskom tjerali su da rade, čiste dvorište, lišće i kupe kamenje, a onog ko nije mogao da radi, prema sjećanju Milinićeve, tukle su prutom po rukama i to je tako trajalo danima, dok su djeca umirala od hladnoće i gladi.

- I dalje glad i hladnoća. Svako jutro su nas tjerale da idemo napolje da prenosimo kamenje sa gomile na gomilu. Jedna djevojčica nije imala snage da digne kamen, pa joj je pao na nogu i napravio ranu koja je krvarila. Ja sam joj pomogla da digne kamen da je časna sestra ne bi udarila kandžijom. Kada je to časna sestra vidjela, udarila me je - i danas imam ožiljak od udarca na palcu lijeve ruke. I tako svaki dan maltretiranja... - sjećala se Milinićeva.

Tokom boravka u logoru, Milinićeva se i razboljela od gladi, groznice i umora, ali je dobila ljekarsku pomoć i jedva preživjela.

Logor za djecu Jastrebarsko oslobodili su partizani.

- Jedne noći čujemo galamu i jaku pucnjavu. Vrata se otvaraju i među nas upadaju osobodioci - partizani, kupe nas i odmah odvode preko šuma u naša mjesta, koja još nisu bila oslobođena, ali mi smo bili srećni jer smo sa našim narodom, koji će od tada pa do oslobođenja voditi brigu o nama koji smo izgubili sve i ostali bez igdje nikoga - navela je Zora Milinić u svom sjećanju na logor Jastrebarsko.

Nakon boravka u prebivalištima i domovima, Milinićeva je stigla u Banjaluku u dom za ratnu siročad "Danko Mitrov" gdje je završila osnovnu i srednju medicinsku školu.

Veliki broj članova njene porodice stradao je u Jasenovcu i u Narodno-oslobodilačkoj borbi.

Svjedočenje o stradanju svoje porodice u Drugom svjetskom ratu, koje je Milinićeva, sa trenutnim prebivalištem u Kopru u Sloveniji, Javnoj ustanovi "Spomen-područje Donja Gradina" dala u septembru 2022. godine, završila je sljedećim riječima: "Svega ovog se stalno sjećam, sa željama da više nigdje i nikad, ali nikad ne bude rata".

Zora Milinić rođena je 8. jula 1935. godine u porodici Lajić, od oca Radovana i majke Radosave /rođene Knežević/, u selu Sjeverovci u tadašnjoj Bosanskoj Dubici, koje se nalazi ispod same planine Kozare.

Sveska grobara Ilovara najpotresniji dokument o umiranju djece

Ustaški logor za srpsku djecu u Jastrebarskom osnovan je 11. jula 1942. godine.

Osnovalo ga je Ministarstvo udružbe Nezavisne Države Hrvatske sa ciljem da se na tom mjestu sakupe djeca iz drugih logora na teritoriji NDH i odgajaju u ustaškom duhu.

Prvi transport djece stigao je sredinom jula 1942. godine.

Naziv ovog logora bio je "Prihvatilište za djecu izbjeglica". Međutim, iza ovog naziva krila se mnogo strašnija istina, o kojoj prema riječima muzejskog savjetnika i direktora Javne ustanove Spomen-područje Donja Gradina Tanje Tuleković - svjedoči sveska grobara Franje Ilovara.

Foto: srna.rs

Tulekovićeva navodi da je sveska grobara Ilovara, koji je po naređenju časnih sestara danima sahranjivao mrtve mališane, jedan od najpotresnijih dokumenata o umiranju djece u logoru Jastrebarsko.

- Dječija tijela bila su spakovana u kištre i sanduke. Da bi ih što više stalo u jedan sanduk, silom su zatvarani poklopci. U jednoj kištri moglo je biti i po osmoro do 10 djece - navedeno je u svesci grobara Ilovara, koja se čuva u Muzeju na Mrakovici.

Tulekovićeva kaže da je čuvar groblja sahranjenu djecu računao na "kune" i "komade", a da je račune svojim potpisom ovjeravala časna sestra Gaudencija.

Na prvoj stranici dnevnika zapisano je da je 22. jula 1942. sahranjeno 107 djece, a onda stoji račun i potvrda: "Primio na račun kopanja grobova 10.000 kuna za 100 komada djece pokopane".

Jastrebarsko je bio logor za djecu u sistemu logora Nezavisne Države i nalazio se u Jastrebarskom, oko 37 kilometara jugozapadno od Zagreba.

Postojao je od 12. jula do oktobra 1942. godine, a logorom su upravljale pripadnice katoličkog reda Milosrdne sestre Svetog Vicenta od Paula, dok su obezbjeđenje činili pripadnici Ustaške odbrambene službe.

U logor su internirana srpska djeca uhvaćena, zarobljena i oteta u raznim dijelovima NDH tokom pokolja ili protivpobunjeničkih operacija koje je sprovodio ustaški režim, njegovi osovinski saveznici i drugi saradnici.

Djeca su iz drugih logora u Jastrebarsko stizala u iznurenom i slabom stanju, a kroz logor je prošlo ukupno 3.336 mališana.