U sklopu rubrike “Pisma čitalaca” prenosimo vam pismo našeg sugrađanina Sima Terzića koji se osvrnuo na trenutnu situaciju i nacionalno nejedinstvo u Republici Srpskoj.

Pismo prenosimo u cjelosti.

"Republika Srpska ili, kako smo od entiteta sa integrencije "na vrh nokta", od države, postali folklorno društvo?!

Od kraja rata Republika Srpska permanentno gubi integrencije nad svojom teritorijom, ovlaštenjima, nad svojom izvršnom, zakonodavnom i sudskom vlašću, i to ne krivicom dojučerašnjih ratnih neprijatelja i međunarodne zajednice koja je, iskreni budimo pa recimo, popustila pod snagom volje srpskog naroda i srpskog političkog rukovodstva sa ove strane Drine i pravno verifikovala Republiku Srpsku kao "de jure" nezavisni politički entitet unutar Bosne i Hercegovine koja je nakon Dejtona, iskreni budimo pa recimo, izgledala kao kesa napunjena staklom - formalno je tu.

Postoji kao neki okvir, ali je mekog karaktera, već krivicom naše podaničke politike i našeg prihvatanja startne pozicije krivca i "lošeg momka" u političkim i ratnim previranjima u Bosni i Hercegovini s' kraja HH stoljeća.

Jedna od prvih grešaka jeste i to što su se, izuzev časnih pojedinaca, na rukovodeće funkcije u zajedničkim institucijama na nivou BiH uvijek slali najmarginalniji i najsavitljiviji likovi.

Likovi sa kojima ova ili ona Vlada nije znala šta će, pa eto, da ih ne ostavlja "bez 'ljeba", pošalje ih u Sarajevo da ih ne gleda, pa tako sada u većini zajedničkih institucija u kojima se na nekoj od rukovodećih pozicija nalaze Srbi, imamo sijaset beskičmenjaka koji se bave poltronisanjem i glumljenjem dežurnog policajca za sitne gluposti i prekršaje svojih sunarodnika umjesto da se bave poslovima iz domena čuvanja dostojanstva i integriteta prije svega Srba i Republike Srpske koja ih kroz punjenje budžeta BiH u iznosu 1/3 (ravan ekvivalentu zaposlenih Srba u ZI BiH) - plaća, ali i, krivo sjedi - pravo reci, institucija u kojima su zaposleni.

Isti ti srpski rukovodioci ne žale se "da ko šta ne zamjeri", što se mnogim internet stranicama institucija na nivou BiH ne nalazi opcija pregleda stranice na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu (prevod je još uvijek u toku) ali će vrlo lako podređene Srbe sa npr. Pala ili Sokoca staviti u različite smjene i tako im onemogućiti da dijele troškove prevoza i da na taj način uštede nekih 50-60 KM mjesečno u ova vremena kada je svaki fening "kuća".

Jer, molim te lijepo, njima je prevoz plaćen, šta oni ima da se vozikaju zajedno k'o da su u svatove pošli?! A taj isti predstavnik u službenom audiju izvukao u selo odakle je "šljeg'o" sve građevinskog materijala što je moglo stati da sagradi vikendicu, ili je zaposlio nečijeg sestrića, kumčića, rođakovića, da bi do svog sela doveo put... No dobro, svako navlači vodu na svoju vodenicu i tako je to uvijek i bilo, a i biće, ko god da dođe! Ipak smo mi narod koji se još uvijek nije odmakao puno daleko od plemenske svijesti koja djeluje po principu naturalne razmjene dobara, ili ti, "Ja tebi - ti meni" principa.

Sve to ovako kad se priča i navodi zvuči bezazleno i sitno, a upravo su nas ove sitne laži i male slatke prevare dovele u situaciju da su se naši, nekoć ratni, a danas politički protivnici, osilili, vidjevši da na našem nacionalnom nejedinstvu i podjeljenosti, da na našem podaništvu, sitnom šićarenju i plemenskom djelovanju mogu ostvariti više nego sva njihova oružana sila i kamarila onomad, i za te ciljeve i koriste poluge vlasti pod njihovom kontrolom, što je njihovo apsolutno legitimno pravo kao naših protivnika, i mi tu nemamo šta da se ljutimo. Nemamo, jer smo ovakvi kakvi jesmo! Nikakvi jedni za druge, odajemo jedni druge i potkazujemo, pišemo izvještaje jedni protiv drugih, pravimo podvale i smicalice, i onda se ljutimo što nam te iste podvale pravi Bakir i SDA?!

Pa pobogu ste ljudi, to je platforma na kojoj su oni nastali, pa nisu oni srpski političari da do podne pričaju jedno, od podne drugo, to su politike koje mudro i diplomatski čeličnu pesnicu drže u svilenoj rukavici, ali, čelik i dalje razbija noseve, bez obzira na materijal rukavice!

S druge strane, kakav je odgovor i reakcija srpskih političara na ove nokdaune u koje nas stalno šalju susjedi i politički oponenti?

Odgovor je uvijek, ali uvijek, blag, neargumentovan, zakasnio, spontan, smotan i izgleda kao mahalanje rukama borca koji je došao svijesti iako mu je sudija već odbrojao do 10.

To se pokazalo mnogo puta do sad a pokazaće se i u slučaju apelacije srpskih političkih predstavnika u zajedničkim institucijama na nivou BiH? Kako? Pa Bakir, SDA i ova politička klika koja sebe naziva "probosanskom" neće dozvoliti odlazak OHR-a i stranih sudija iz Ustavnog suda BiH jer upravo su oni njihova čelilna pesnica, pa je s' te strane njihova borba za očuvanje tih instrumenata u, kako oni kažu "nezavisnoj i nedjeljivoj Državi Bosni i Hercegovini" potpuno opravdana.

Bez njih, ostaje im samo ona svilena rukavica. A Srbi? Srbi k'o Srbi, sješće opet u iste fotelje, podijeliće opet funkcije po principu "Možemo li se rotirati, pošto ga treći put pušim", samo što će biti i četvrtog puta, a sve zato što nemaju plan "B", "V" ili "Šklj" već rade po principu, "Drži vodu dok majstori odu" i po principu "Ubij bližnjeg svoga" i to ne u prenesenom značenju, već onako krvnički, zatuci ga k'o zmiju!

Zaključak:

I ova presuda Ustavnog suda BiH biće sprovedena! Možda se neće zvati kako se zove sad, vjerovatno će redoslijed riječi biti promjenjen, ali će epilog biti isti, kao i oko aktivacije MAP-a, kao i kod ukidanja pasoša, himne i grba Republike Srpske, nacionalnog prefiksa iz naziva gradova i opština u Republici Srpskoj i dodavanja prefiksa "Novi" i "Istočni/o" kojim smo još jednom dali legitimitet naših političkim protivnicima da nas nazivaju gostima, podstanarima, agresorima i sl. Kao i kod integrisanja Vojske Republike Srpske u Oružane snage BiH!

Ne isključujem mogićnost provođenja referenduma oko poljoprivrednog zemljišta, jer, treba zabaviti široke narodne mase u Republici Srpskoj, treba skrenuti pažnju sa aktivacije MAP sporazuma, sa propadanja Elektroprivrede, sa najvećeg poraza srpske politike u Sarajevu u kojem smo prvi put nakon rata dobili dva marginalna ministarstva a odbranu, bezbjednost i pravdu prepustili političkim protivnicima.

Primjer svih primjera:

Ministar inostranih poslova: Bisera Turković (SDA)

Ministar bezbjednosti: Fahrudin Radončić (SBB)

Ministar odbrane - Sifet Podžić (SDA)

Načelnik glavnog štaba OS BiH general Senad Mašović

Pa to se nije desilo još od vremena Alije Izetbegovića a dešava se sad kad su na vlasti i u Republici Srpskoj i na nivou BiH ove deklarativno ultrapatriote, ljudi koji referendum naručuju k'o ja kafu s' mlijekom u malu šoljicu, ljudi koji se igraju velikih vojskovođa a za stolom na kulturan i diplomatski način gube sve, i uloženo i dobijeno.

I ne! Nisu krivi ni Bakir, ni SDA, ni Komšić, ni Ešdaun ni Klinton već samo i jedino mi!

Mi koji smo marginalizovali borce! (lični primjer u kući)

Mi koji smo penzionere poslali da rove kontejnere!

Mi koji smo djecu poslali u inostranstvo!

Mi koji smo oboljele od raka i ostalih pošasti novog doba pustili na milost i nemilost lobiju u ministarstvu zdravlja Republike Srpske (lični primjer u kući)!

Mi koji orgazme doživljavamo na riječi, a ćutimo i ne pitamo gdje su djela!

Mi koji saginjemo glavu i ne smijemo da kažemo ko smo i odakle smo jer nadređeni nisu na strani nas već kapitala i sitnog šićara!

I poslije ovoga svega nabrojanog, a što ne čini ni 1% od onoga što se stvarno i svaki dan dešava, i dalje slijepo i ludo vjerujemo da je srpska politika iznjedrila nekog političkog Samsona koji će Dalilu (Republiku Srpsku) spasiti tako što će podaviti lavove?!

Neće! Takvog nema! Možda i ima, ali ne može da se čuje od ovih rikadžija i bukadžija što po teferičima i sijelima slave Republiku koja im je bila i biće krava muzara, što muziku kite narodnim parama, što od narodnih para narodu obećavaju jagnjad i prasad pred izbore!

Za kraj, kao što reče akademik Matija Bećković o našem voljenom blaženopočivšem Patrijarhu srpskom gospodinu Pavlu: "Život je živeo kao da će mu svaki dan biti sudnji i govorio kao da će mu svaka reč biti poslednja. Niko u bučnijem veku nije govorio tiše, a da se čuo dalje. Niko nije govorio manje, a da je rekao više. Niko u bezočnije vreme nije duže i spokojnije gledao istini pravo u oči. Niko se za svoju slavu nije grabio manje."

E ovakvog političara kad budemo imali, i kada ljudi budu gledali sa poštovanjem i uvažavanjem u ovakve veličine, e tad, tad ćemo ljudi moji biti slobodni! A do tad: "Biće nam bolje - kada mi budemo bolji. “

Sima Terzić