Jedna od najčešćih kupovina je svakako televizor. Ne samo zbog svoje cijene, već zbog toga što je upravo TV multimedijalni centar svakog doma; posebno u današnje vrijeme kada su televizori ozbiljno napredovali, kako po pitanju dimenzija, tako i na polju tehnologije. Tehnologija koja nas ovih dana posebno privlači je vezana za 4K i sve ostalo povezano za ovu materiju, pa evo nekoliko savjeta koji bi mogli da vam koriste ukoliko ste riješili da se počastite novim 4K TV-om, a ne znate odakle da krenete.
Iako postoji mišljenje da je TV odavno izgubio status centra okupljanja porodice, to je samo u izvjesnoj mjeri tačno. TV i dalje mnogo toga nudi van konvencionalne namjene praćenja TV programa, jer je kao uređaj postao mnogo više od toga. Prije svega, po dimenzijama se ne može porediti sa bilo kojim uređajem i kao kućni bioskop nema alternativu.
Takođe, konzole su uspješnije nego ikada, a nova generacija polako prelazi na 4K gejming, sa Playstation 4 Pro kao predvodnikom. Takođe, zahvaljujući pametnim funkcijama, dobar TV može mnogo toga, od korišćenja onlajn servisa, preko surfanja, gledanja YouTube-a i sl. bez potrebe za dodatnim uređajima. Sada kada 4K postaje standard, televizori su svakako veoma bitni, ali i kompleksniji nego ikada. Bilo kako bilo, ovo je 8 stvari na koje po našem mišljenju treba obratiti pažnju ukoliko niste previše investirali u cijelu priču, a ne želite da napravite neku veću grešku.
Možda će nekima od vas ovo zvučati čudno, ali ovaj period godine je takav da su akcije česta pojava i lako je zaletiti se na kupovinu televizora kada vidite veliko sniženje za TV dijagonale od 50 inča. Oznake televizora su vrlo često kriptične, a kada vidite ovakvu ponudu “koja se ne propušta” vrlo lako može da vam promakne rezolucija televizora, posebno kada postanete umorni od traženja. Uvek pogledajte rezoluciju, a ona za 4K TV iznosi 3840×2160 piksela. Razlika je ogromna, posebno kod velikih dijagonala, gde četiri puta veća gustina piksela ima izuzetno veliki uticaj na kvalitet prikaza. Još jednom, znamo da zvuči smiješno, ali opreza nikada dosta.
4K je relativno nova tehnologija, pa je kao takva na samom početku bila nestandardizovana. U prevodu, modeli od prije 2016. godine nose oznaku UHD iliti UltraHD ukoliko ispunjavaju minimalni uslov, a to je rezolucija od 3840×2160 piksela. Međutim, to nije dovoljno da biste imali potpuni ugođaj, jer je ideja bila da UHD i 4K standard donesu HDR, odnosno veći dinamički raspon, bolje osvjetljenje i sl.
Da bi se taj problem riješio, proizvođači televizora su napravili UHD alijansu i postavili set standarda koje uređaj mora da ispunjava kako bi mogao da ponese UltraHDPremium odnosno UHD Premium sertifikat. Ovo je odličan način da budete sigurni da ste napravili dobar izbor ukoliko već niste prethodno napravili detaljnu provjeru modela koji ste namjerili da kupite, pa uvek čuvajte ovu informaciju kao adut ukoliko u kupovinu idete nepripremljeni.
HDR iliti High Dynamic Range je izuzetno bitan faktor za izgled videa. Naime, on omogućava da dobijete impresivne prikaze zbog povećanog dinamčikog raspona, tako da jasno možete da vidite sve – od tamnih dijelova do svijetlih dijelova kadra. Rezultat je drastično unaprijeđen prikaz koji ne može da se mjeri sa standardnim ukoliko je dobro izveden, a tu dolazimo do sljedeće stavke.
Nažalost, kao i obično nije sve tako jednostavno, jer softverski HDR koji nema hardversku zaleđinu može slobodno da se okarakteriše kao beskoristan. Prije svega, obratite pažnju na to da TV ima HDR10 podršku. Reč je o širem i otvorenom formatu koji podržava većina servisa i proizvođača, ali je idealno da TV poseduje i DolbyVision. Riječ je o zatvorenom formatu koji trenutno podržava manji broj proizvođača i on zahtijeva zaseban čip da bi funkcionisao, tako da nije moguće da se nadogradi kasnije kroz softverski ili neki drugi “update”.
Iako bi trebalo da ste prilično sigurni da je sve kako treba, provjerite da li je televizor opremljen 10-bitnim panelom. Naime, mnogi modeli, posebno iz prošle godine imaju 8-bitnu matricu koja jednostavno nije dovoljno sposobna da prikaže fizički dovoljan broj boja. Naime, 8-bitni panel je sposoban da prikaže 8 bita po RGB kanalu što znači ukupno 16 miliona boja (256x256x256).
Sa druge strane, 10 bita je sposobno za čitavu milijardu boja (1024x1024x1024) što rezultuje boljim prikazom iz prostog razloga što TV može da napravi ljepše prelaze između boja, jer ih ima drastično više na raspolaganju. Gradijenti su daleko ugodniji i slika je dosta bolja. Imajte u vidu da ima i televizora sa 12-bitnim panelom, ali su smješteni u gornji cjenovni rang, ali smatramo da će 10-bitni modeli biti dovoljno dobri i biti standard dugi niz godina.
Jedan od najvećih noviteta i prodanih aduta nove generacije grafičkih karti i konzola je bio upravo HDR gejming, pa je dobro imati kompletnu podršku upravo zbog toga što ćete dobiti bolji ugođaj ukoliko planirate da koristite TV za igranje. Takođe, servisi kao što su Netflix i Amazon Prime uvode HDR u svoje sadržaje što pokazuje smijer u kome se kreće industrija.
Kada smo već kod igara, obavezno probajte da nađete informacije o input lag-u kod modela koji vas interesuje ukoliko planirate da se igrate. Za ostale uređaje input lag nije bitan, ali kada su konzole i računari u pitanju on je itekako važan, jer je najgori osećaj kada slika laguje, odnosno kasni u odnosu na ono što vi radite. Posebno ukoliko preferirate igre koje zahtijevaju reflekse. Kupite pogrešan model koji ima veliki input lag i čeka vas agonija.
Poput 3D-a, zakrivljeni televizori su predstavljani kao najbitnija nova tehnologija. Danas su ih mnogi proizvođači kompletno izbacili iz ponude. To treba da bude pokazatelj da ovaj pristup ipak nije pravac u kome će se TV kao koncept dalje razvijati i da je ipak možda klasičan ravan TV i dalje najbolji izbor. Naravno, uvijek postoji mogućnost da griješimo, pa ćemo da ostavimo ovo kao otvoreno pitanje.
Umesto klasičnog zaključka, želimo da čujemo šta vi mislite? Da li su 4K i HDR neophodni? Koliko vam je TV bitan i da li je vama neka funkcionalnost posebno bitna i o čemu je riječ?