Povećana smrtnost izazvana posebno pandemijom virusa “kovid 19” na jednoj strani i odlazak radno sposobnog stanovništva na drugoj strani iznjedrili su jedan novi problem u selima opštine Čajniče. Riječ je o tome da u većem broju sela nema ko da iskopa grobnice za sahranjivanje umrlih.

Taj problem na svojoj koži posebno je ovih dana osjetio Momir Gigović, penzioner iz Pljevalja. On je trebao da u selu Zaborak, sjedištu najveće mjesne zajednice u opštini Čajniče, sahrani majku Milu koja je umrla u 88. godini života. Da nađe nekoga ko će grob iskopati tražio je u krugu od 50 kilometara, iako visina novčane nagrade nije bila upitna.

- Majku sam sahranio sam zahvaljujući pomoći nekih mojih starih prijatelja i poznanika u Novom Goraždu, udaljenom skoro 50 kilometara od Zaborka. Da mi je sav svijet govorio da ću dan i po izgubiti tražeći dva čovjeka da mi pomognu da iskopam grob majci ne bih vjerovao - priča Gigović.

Zato, dodaje on, jeza hvata od pomisli kakve nas sudbine čekaju za još koju godinu.

- Sela su nam ostala prazna, na starim i iznemoglim koje su pritisle godine, a mladih ni lučem ne možemo naći - kazao je Gigović koji već 30 godina živi daleko od rodnog Novog Goražda.

Njegov problem u ovim krajevima nije usamljen. Takvih primjera ima i u drugim selima ovog dijela Srpske i BiH. Jednim dijelom rješavaju ga registrovane firme za pogrebne usluge, kao što je “Mir” u Rogatici, čiji vlasnik Dragan Sokolović kaže da i oni ponekad imaju problem angažovanja onih koji su sposobni i uvijek voljni da iskopaju grobno mjesto, pogotovo ako se jednog dana desi da se moraju iskopati dvije, ili ne daj Bože, više grobnica, u dva udaljenija sela, a i to se dešava.

- Inače, taj posao uglavnom obavljaju stariji ljudi. Moj najmlađi radnik ima 58 godina. Mlađih nema. U potrazi za boljim životom otišli su u gradove, pa i inostranstvo, a oni koji su još ostali u selima nerado se odlučuju da rade taj posao, iako zarada nije niska. Naprotiv - kaže Sokolović.