Oružane snage (OS) BiH imaju svoju perspektivu, ali su potrebna sistemska rješenja kojih, nažalost, nema već godinama što se i vidi kada se sagleda stanje u vojnim redovima.

Istakao je to za “Glas Srpske” parlamentarni vojni povjerenik Boško Šiljegović koji je od početka ove godine obišao desetak lokacija na kojima su raspoređeni vojnici i druga profesionalna vojna lica u cilju sagledavanja situacije i pripreme novog, redovnog godišnjeg izvještaja o stanju u vojnim redovima.

-  Obavim godišnje sa saradnicima između 15 do 20 terenskih posjeta. U većini slučajeva problemi su sistemske prirode i vuku se već godinama. Jedinice nisu dovoljno popunjene, a prisutan je i odliv kadrova. Jedno vrijeme to je najviše bilo izraženo u kategoriji vojnika, ali sada vidimo to i u kategorijama podoficira i oficira, a tu je i problem nedostatka materijalno-tehničkih i materijalnih sredstava u šta sam se uvjerio i tokom prilikom posljednjih posjeta određenim kasarnama.

Kada je riječ o materijalno-tehničkim sredstvima, stanje je najozbiljnije u vezi sa pitanjem motornih vozila, odnosno zastarjelost, njihovo otežano održavanje. Taj isti problem se prenosi i na helikoptere, s tim što kod njih ima problema sa servisiranjem, rezervnim dijelovima i tako dalje. Održavanje inženjerijskih mašina, oprema deminerskog bataljona... Sve su to dugogodišnji problemi. Povremeno se nešto donira ili nabavi, ali nije to sistemsko rješenje. Dalje, imamo i probleme infrastrukturne prirode i zaista postaje zabrinjavajuće. To su kasarne bivše Jugoslovenske narodne armije. Negdje sami sebi kupuju sredstva za higijenu, za čišćenje, kasarne prokišnjavaju. Veoma malo se posvećuje pažnje infrastrukturi i održavanju objekata na lokacijama. To su sve specijalizovane jedinice, i helikopterski i deminerski, koji pomažu civilnom stanovništvu u teškim situacijama u lokalnim zajednicama, a rade to sa veoma umanjen kapacitetima jer im nedostaje opreme. Kada je riječ o materijalnim sredstvima, ima slučajeva da nedostaje pojedinih prehrambenih proizvoda. Ne može se reći da ih nema nikako, ali ima perioda kada ih nema i zabrinjava što nema urednog kontinuiteta isporuke. Još jedna poteškoća su i niska primanja vojnika i podoficira. To su sistemske poteškoće, koje, nažalost, pišem nekoliko godina i biće ih i u izvještaju za 2020. godinu.

Oni u većini slučajeva izvrše zadatak, ali u umanjenom kapacitetu. Ako su, na primjer, trebali deminirati 100 kilometara kvadratnih, zbog manjka sredstva i opreme, deminiraju manju površinu.

Nisam nadležan za veličinu, strukturu i razmještaj OS BiH. To je isključiva nadležnost Predsjedništva BiH, ali do sada se, kao uspješan pravac i mogućnost OS, pokazala pomoć civilnom stanovništvu, uz otklanjanje pomenutih poteškoća, te učešće u mirovnim misijama. To su dva pravca koja zacrtavaju budućnost OS. Da li to možemo obezbijediti sa 10.000 ili 5.000 vojnih lica, ne odlučujem o tome, ali jasno je da su to dva pravca u kojima imaju perspektivu i budućnost. Tu su profesionalna vojna lica dobila i visoke ocjene.