Ipak sam ja živio u toj državi, bio član Saveza komunista Jugoslavije, partije koja je vodila tu državu. Red je da kao takav i ja nešto prozborim.

Bili smo prvaci svijeta u svim sportovima osim u bejzbolu i kriketu što i nisu neki sportovi koji su uspjeli zaživjeti širom svijeta. Pravili smo mlazne avione u Mostaru, a ja lično sam čistio tvorničku halu preko studentskog servisa u Energoinvestu, u kojoj su se pravili separatori za nuklearne reaktore za SSSR. Tada je „Energoinvest TAT“ imao tehnologiju za provjeru varova koju su imale još samo tri države svijeta. Mi smo bili četvrta država u osvajanju te tehnologije. Jugoslavija je imala najbolju muzičku scenu ikada na ovim prostorima, a po pitanju rok muzike bili smo odmah iza Velike Britanije i SAD-a. Pravili smo sami svoje vakcine i radioaktivne preparate. Nismo samo slali rakete u svemir, mada smo i u toj oblasti imali udjela. Ko nije pogledao intrigantan slovenački film „Hjuston, imamo problem“, neka pogleda na vezama datim na kraju ovog teksta.

Htio sam malo da se osvrnem sa određene vremenske distance na neke stvari koje su mi promakle zbog prebrzog odvijanja događaja. Na samom početku „kopanja“ po internetu za podacima, sreo sam se sa problemom. Shvatio sam da istoričari nisu naučnici nego alatka okupatora kojom on ometa stanovnicima njihovih kolonija spoznavanje istine. Istorija  može samo u suverenim državama da bude nauka, u suprotnom je demagogija i dogmatizam.

Dosadio mi je narativ da je za sve kriv Milošević i da istorija naših prostora počinje od njega. Jednostavno rečeno, ideja da je za sve odgovorna samo jedna ličnost, suluda je. Ništa ne postoji bez interakcije ljudi.

Htio sam ja u svojoj privatnoj istrazi da razotkrijem ko je kriv za razbijanje Jugoslavije i prvo što mi je palo na pamet od čega da počnem je bilo predsjedništvo SFRJ, ono je vodilo tu državu, pa je valjda i najodgovornije za njenu sudbinu. Pozvao sam Gugl u pomoć oko dobijanja informacija ko je sve bio član predsjedništva u trenutku razbijanja Jugoslavije. I naravno da nisam uspio doći tako lako do te informacije. Sve neke veze bez veze. Nigdje potpune informacije o predsjedništvu, sve u dijelovima. Kao da ta najvažnija stvar uopše nije važna.

Kako mi nije cilj da pišem naučne radove, odustao sam od istraživanja i prenosim samo informacije do kojih sam došao, jer mi je cilj razotkrivanje tendencija i uzročno posljedičnih veza. U takvim slučajevima nisu potrebne sve informacije nego glavnina najbitnijih na osnovu kojih se može izvuči kvalitetan i samoopstajući zaključak.

Nije bez razloga ni to što se ne mogu lako naći mnogi podaci na pretraživačima. Vladari ne žele da se sve nađe nego samo ono što njima odgovara. Filtriraju se podaci sa interneta u pretraživačima, prema potrebama. Priča o Predsjedništvu SFRJ narušava trenutni narativ da je Milošević kriv i što je napisan softver za lažiranje izbora i kitovi izumiru.

Dakle, iskopao sam podatke da su članovi predsjedništva SFRJ bili Jović-SR Srbija, Kostić-SR Crna gora, Mesić-SR Hrvatska, Bogićević-SR BiH, Drnovšek-SR Slovenija, Tupurkovski-SR Makedonija i još dvojica ispred autonomnih pokrajina Vojvodine i KiM.

Mesić je izjavio kao posljednji predsjednik SFRJ da je obavio posao da Jugoslavije više nema i imate taj video na ovoj vezi. Kakve onda veze ima Milošević sa razbijanjem SFRJ? Slobodan nije ni bio član Predsjedništva SFRJ, pa niti je mogao opstruirati rad ovog organa niti učestvovati u razbijanju Jugoslavije. Krivce za razbijanje Jugoslavije treba tražiti na mnogim drugim mjestima i u drugim ljudima, a najmanje kod Miloševića.

Primarni zločin je zločin protiv mira, a svi ostali zločini nastali u ratu su samo posljedica ovog osnovnog zločina. Za sada niko nije suđen za izazivanje rata, nego samo za ponašanja u ratu.

Zato na svijetu nema mira niti će ga biti dok se stvari ne budu sređivale od početka i iz osnova.

Izgleda da nije vladarima i nadvladarima uopšte cilj zaustavljanje ratova, pošto je rat nekim glavna privredna grana i sretstvo najbržeg i najvećeg bogaćenja. Sve dok se bude težilo bogaćenju preko mjere i stvarne potrebe, u svijetu će se voditi ratovi.  Sve dok se ne promijeni sistem koji na površinu izbacuje alave i bahate, u svijetu neće biti mira. U nauku i politiku treba ugraditi ljudskiji moral od ovoga.

Film „Hjuston, imamo problem“:

prvi dio

drugi dio

Autor: Duško Bošković