Nikotin, kofein, razni sedativi, kocka i narkotici samo su neki od oblika zavisnosti sa kojima se bore brojni stanovnici Srpske, međutim, stručnjaci ističu da je najviše onih koji utjehu i rješenje svojih problema traže u čašici više.

Alkohol je u društvu sve prisutnija pojava, a opijanje, osim onoga ko­ pije, pogađa i njegovu porodicu, radnu sredinu, ali i zajednicu u kojoj živi.

Psiholog u Klinici za psihijatriju u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) u Banjaluci Tatjana Maglov povodom obilježavanja novembra, Mjeseca borbe protiv bolesti zavisnosti, kazala je za “Glas Srpske” da na Odjeljenju za bolesti zavisnosti u UKC-u trenutno ima sedam pacijenata koji se uglavnom liječe od alkoholizma.

- Dva pacijenta se liječe od zavisnosti od psihoaktivnih supstanci, a kada je riječ o zavisnosti od igara na sreću, odnosno kocke, tu nemamo hospitalnih tretmana - kazala je Maglov i dodala da je prosjek godina pacijenata na odjeljenju oko 40.

Kako ističe, nikada nije kasno da pojedinac učini prvi korak, koji je ujedno i najteži, te zatraži adekvatnu pomoć.

- Međutim, ljudi dolaze već kada nastupe posljedice i problemi vezani za alkohol, a problem je što se veoma rijetko jave kada nastane sama zavisnost. Mimo alkohola, u posljednje vrijeme se javlja sve više ljudi koji su zavisni od kocke - kazala je Maglov.

Mladi ljudi najčešće su zavisnici od alkohola jer je on, kako je dodala, veoma pristupačan i društveno prihvatljiv, a na odjeljenju su se liječili, naglašava, i mladi od 15 i 16 godina koji su bili zavisni od marihuane.

- Vrlo je važno prepoznavanje problema i pravovremeno reagovanje kao i to da se ljudi ne ustručavaju obratiti za stručnu pomoć - rekla je Maglov.

Dragoljub Marčeta, koji radi u Klubu liječenih alkoholičara u Banjaluci, kazao je za “Glas” da je prvi korak uvijek najteži te da ljudi u ovaj klub obično dolaze uz velike pritiske, poput raznih oboljenja, razvoda, raspada porodice, profesionalnih i drugih problema.

- Uglavnom dolaze pod pritiskom na liječenje, nikada na vrijeme. U klubu ima jako puno mlađe populacije, a najstariji su bili i u devetoj deceniji života. Dolazili su sve dok su fizički mogli, a onda u nekom momentu odustanu zbog nemoći, starosti i bolesti - kazao je Marčeta koji radi i kao socijalni radnik u Klinici za psihijatriju u UKC-u. Oni koji zatraže pomoć u klubu, kako Marčeta kaže, na prvu dolaze sa rezervom, ali u hodu i uz tuđu pomoć dobiju motivaciju.

- Najbitnije je da oni koji žele da im se pomogne budu kritični sami prema sebi i onog trenutka kada spoznaju da imaju problem, tada počinje liječenje od bolesti zavisnosti - rekao je Marčeta.

Nedostatak pažnje

Sociolog Tanja Mandić-Đokić kaže da je problem što društvo veoma malo pažnje, sredstava i uopšte kampanja posvećuje bolestima zavisnosti, ali i generalno mentalnom zdravlju i prevenciji.

- Mladi malo znaju o zavisnostima i borbama. Smatram da smo kao društvo slabo osviješćeni, jer zavisnost u suštini tretiramo kad već bude relativno kasno i kada dođe do problema - kazala je Mandić-Đokić.