Prošla je godina dana otkako nas je napustio naš voljeni prijatelj Stefan. Godina u kojoj smo naučili koloko tišina može da boli, koliko prazno može da bude mjesto gdje je nekad bio tvoj smijeh. I danas kao i svaki prethodni živimo u nevjerici, ali i nadi da ćeš nam se ipak pojaviti nasmijan i tugu prekinuti svojom šalom. Ipak ostale su samo uspomene - žive, jake i bolne. Nedostaješ, brate. U svakoj priči, u svakoj pjesmi, u svakom oku koje te pomene - ima te. Vrijeme prolazi, ali ljubav i sjećanja ne blijede. Tvoji Nebojša, Nemanja, Dragan, Nikola, Aleksandar, Kristijan i Veselin