Brojne su veze srpskog i ruskog naroda, a najčvršće, duhovne. Posljednju takvu vezu je izgradila Sveta Marija Gatčinska. Ovu novomučenicu narod naziva brzom pomoćnicom u borbi protiv najraširenije bolesti današnjice, depresije. Srbija je od Rusije dobila česticu njenih moštiju, a sada ima i film koji govori o nevjerovatnim podvizima ove svetiteljke.

"Čamotinja, očajanje, tuga. Ne osećaš ni telo, ni dušu. Samo da legneš u grob“.

Ovim riječima počinje film o ruskoj svetiteljki, ličnom ispoviješću mati Zlate, igumanije beogradskog manastira Presvete Bogorodice, koja govori o svom prvom duhovnom susretu s njom. Taj događaj na Smolenskom groblju je bio predskazanje njenog budućeg života u Crkvi. Govori o depresiji, ali i ozdravljenju.

- Mati Zlata to stanje ne zove depresijom, kaže da je to sto puta gore, to je bogoostavljenost. Njoj se to dogodilo posle 12 godina monaškog života, a Sveta Marija Gatčinska joj je pomogla, sve to je detaljno opisala - objašnjava autorka filma „Sila Božija se u nemoći pokazuje“ Jelena Mićić.

Svetiteljkin put do srca Srba

Mićićeva je novinarka Studija B, ali je i filolog. Znanje ruskog jezika odvelo ju je u Sankt Peterburg na Međunarodni kongres novinara po nazivom „Kultura dijalog“. Imala je zadatak da snimi prilog koji će po povratku u Srbiju biti emitovan na njenoj televizijskoj kući.

- Imala sam drugu ideju, ali se dogodilo nekoliko malih čuda koja su me dovela, ne do televizijske reportaže, već do dokumentarnog filma o Svetoj Mariji Gatčinskoj koji ima rusku i srpsku stranu priče. Jednom rečju, nisam tražila svetiteljku, ona je mene pronašla - kaže autorka za Sputnjik.

Njen film je premijerno prikazan u prepunom Ruskom domu u Beogradu prije nešto više od godinu dana. Od tada je imao još nekoliko ekskluzivnih projekcija. Takva je bila i ona prošle nedjelje u Bogorodičinoj crkvi u Zemunu, pred praznik obretenja moštiju svetiteljke, 26. mart.

Nepokretna djevojka kroz koju je govorio Sveti duh

Sveta Marija Gatčinska rođena je kao Lidija Ljeljanova 1874. u Sankt Peterburgu, otac je bio vlasnik fabrike. Imala je sve, ali je izgubila zdravlje, sa 16. godina oboljela je od parkinsonove bolesti. Porodica se preselila u Gatčinu, 50 kilometara od velikog grada, ubrzo je postala potpuno nepokretna.

Svoju bolest je pretvorila u hrišćanski podvig. Primala je goste ležeći, tješila ih, ne uvijek riječima. Bio je dovoljan i sam susret s njom da narod dobije utjehu i snagu, da se povrati vjera u Boga i u sebe, da mogu dalje.

"Ona je zadobila darove Svetog Duha, imala je dar, Rusi kažu „utješenja“. Reč je o daru blagodatne molitve, imala je dar duhovnog rasuđivanja. Imala je i dar prozorljivosti. Ljudi su kod nje dolazili po pomoć. Prvo iz komšiluka, pa poznanici, zatim poznanici poznanika, ubrzo su iz cele Rusije dolazili ljudi da im pomogne, iz svih staleža, zanatlije, železničari, obični radnici, ali i predstavnici inteligencije i sveštenstva“.

Mićićeva dodaje da su kod mati Marije dolazili viskoki crkveni velikodostojnici, mitropolit petrogradski Venijamin, koji je i sam postao sveštenomučenik, mitropolit Josif. Zvali su je Sveta još za života, a zapravo je dvostruka mučenica, od šesnaeste godine nosila je podvig tjelesnih muka, ali je i stradala za Hrista.

Mučeničko stradanje Svete Marije

U noći 18. februara 1932. godine dogodio se „Veliki petak ruskog monaštva“, masovna hapšenja i zatvaranja manastira nastavljena su i sljedećeg dana. Tada su došli po, tada monahinju, Svetu Mariju:

„Odvedena je u zatvorsku bolnicu, gde je podvrgnuta monstruoznim mučenjima. Postoje svedočenja da su joj sekli tetive, pri tom je bila potpuno nepokretna, bilo je neophodno da o njoj bar dvoje ljudi vodi računa. Nije mogla ni da pomera vilicu, vrlo je tiho i nerazgovetno govorila. Po novim otkrićima u dokumentima, jasno je da je umrla od gladi. Posledica mučenja i nebrige“.

Autorka filma imala je uvid u dobar dio građe, razgovarala je sa istoričarem Viktorom Vasiljevim koji je pisao žitije i akatist Svete Marije Gatčinske. Riječ je o jednom od učesnika procesa kanonizacije. Interesantna je činjenica da su oni koji su prikupljali građu za optužnicu protiv „reakcionih elemenata“ zapravo bili veoma važni biografi svetiteljke:

„Svedoče da je tražila od svih koji uđu u njenu keliju da prvo celivaju jevanđelje i krst. Samo njeno prisustvo je bilo blagodatno. Ona to, naravno, nikada nije priznavala, govorila je da ta blagodat koja se širi oko nje, ne dolazi od nje, već zato što se ona u toj keliji često pričešćuje“.

Pomoćnica u borbi protiv derpesije

Sveta Marija danas je poznata kao brza pomoćnica u borbi protiv depresije, ali su, kaže  sagovornica "Sputnjika", sve prisutnija i iscjeljenja od drugih bolesti, pa i parkinsonove koja je neizlječiva. Jedan takav slučaj, petnaestogodišnjeg dječaka, zabilježen je u Moskvi. Zabilježeni su i slučajevi iscjeljenja težih povreda kičmenog stuba. Bolesti koje imaju veze sa pokretom.

U Hram Svetog Apostola Pavla u Gatčini, gdje su Marijine Svete mošti, ljudi neprestano dolaze po pomoć. Istovremeno joj se obraćaju i u manastiru Presvete Bogorodice pod Avalom. Kandilo iznad njene ikone neprestano gori, akatist čita mati Zlata, najbolji svjedok iscjeljenja uz njenu pomoć.

Film Jelene Mićić, za koji je odlikovana medaljom Svete Marije Gatčinske Ruske pravoslavne crkve, prati obje priče.

I ljekar treba da zna šta je ljudska duša

Vjerujući pomoć traže u Crkvi, u molitvi, ali depresija je opaka bolest današnjice, ako se ne prepozna i ne liječi, može dovesti i do suicida.

Autorka na pitanje kako je medicinska struka prihvatila film, prije svega kaže da je Ruski dom tokom premijere bio pun ljekara, a projekcija je održana i u Medicinskoj školi na beogradskoj Zvezdari:

„Razmišljala sam, kako će proći, bilo je puno đaka, ali je bilo i puno profesora. Taj aplauz i te suze u očima neću zaboraviti nikada. Bilo mi je potresno kako su zastupnici onoga što zovemo zapadna medicina razumeli potrebu da se u svakoj bolesti obrati pažnja na to – šta je ljudska duša“.

Sagovornica dodaje da je matuška Marija govorila da depresija dolazi zbog grijehova koji se stalno ponavljaju, ako se ponavljaju i poslije ispovijesti. Da je svaki grijeh neophodno duboko iskajati.

- Poveravanje psihijataru i psihoterapeutu nije Sveta Tajna, ali i tu se govori, to je isto otvaranje duše i neka vrsta ispovesti. Vera i psihoterapija se duboko prožimaju, to je moja lična procena, da bi smo došli do pravog isceljenja, jedno bez drugog ne može - zaključuje Mićićeva.

Ona je imala čast da upozna i posljednju osobu koja je Svetu Mariju lično poznavala, Aleksandru Petrovnu, kćerku sveštenika Petra Belavskog koji je svetiteljki bio duhovnik.

Akatist svakog četvrtka

Ikonu sa česticom njenih moštiju ruski patrijarh Kiril poklonio je blaženopočivšem patrijarhu Irineju. Čuva je manastir Presvete Bogorodice Trojeručice na Avali.

Pred njom se svakog četvrtka u 17 časova služi akatist Svetoj Mariji Gatčinskoj. U ovaj manastir stigla je i mantija u kojoj su bile mošti. I nad njom se ljudi mole.

Piše: Senka Miloš