Prema drevnom vjerovanju, ova biljka štiti kuću i porodicu od požara, bolesti, zlih sila… zato je i prozvana čuvarkućom. Poznata je i kao žednjak, cmilić, treset, možek, ušna, vazdaživ. A njen latinski naziv Sempervivum znači uvijek živuća.

Zaista, to je vrlo otporna i “zahvalna” biljka koju je lako uzgojiti, a dokazano je da je čuvarica zdravlja, jer sadrži obilje ljekovitih flavonoida i kiselina.

Čuvarkuća je višegodišnja biljka iz porodice tustikovki, a karakterišu je debeli mesnati listovi puni vode te cvjetovi zvjezdastog oblika.

Čuvarkuća raste od Maroka do Irana, kroz planine Pirinejskog poluostrva, Alpa, Karpata, Balkana, Turske i Kavkaza.

Na našim područjima češće služi kao ukrasna nego kao ljekovita biljka.

Čuvarkuća nije oduvijek bila samo ljekovita biljka. Koristila se i u raznim ritualima, na primjer, za tjeranje zlih duhova ili kao zaštita od požara.

Čuvarkuća je čak prisutna i u naučnim studijama zahvaljujući svojim brojnim zdravstvenim prednostima koje su zainteresovale stručnjake iz raznih područja nauke. Tako je u časopisu “Bioscience Journal” objavljeno istraživanje koje je pokazalo da je čuvarkuća biljka velikog antibakterijskog potencijala, koja bi mogla biti korisna kod liječenja višestrukih bakterijskih infekcija. No, ostavlja se prostor istraživanjima u budućnosti kako bi se ovaj podatak dodatno provjerio i proširio.

Naučna studija grupe veterinarskih stručnjaka s Medicinskog fakulteta u Rumuniji je potvrdila učinak čuvarkuće na detoksikaciju organizma, odnosno na uspješno održavanje tjelesne težine kod ispitanika koji su konzumirali ovu biljku.

LjEKOVITI SOK

Čuvarkuća sadrži tanin, biljnu sluz, masno ulje, smolu, kalcijev malat, mravlju i jabučnu kiselinu. Moderna istraživanja potvrdila su da posjeduje vrlo vrijedne kiseline, flavonoide i ugljikohidrate. U narodnoj medicini koristi se zbog svojih antiupalnih, adstringentnih i diuretičkih svojstava. Primjenjuje se u obliku soka, obloga, masti, tinkture ili čaja.

Mesnati listići puni su soka kojim se od davnina liječi uhobolja, tako da se iz lista iscijede dvijetri kapi soka u bolno uho. Nekoliko minuta treba odležati i ostaviti tekućinu u uhu, a potom se okrenuti i pustiti da tekućina iscuri van iz uha.

Zbog protivupalnih i antiseptičkih svojstava, čuvarkuća je odličan prirodni lijek za kožne bolesti i rane te prva pomoć kod uboda insekata i opekotina. U narodnoj medicini koristi se i za tretiranje bradavica, kurjih očiju i sunčanih pjega, a može se nanositi i na mjesta koja su bolna zbog grčeva ili gihta. Koža se premaže sokom čuvarkuće ili se stavi obloga od prerezanog lišća.

Svježe iscijeđen sok čuvarkuće može se i piti (ili se može pojesti nekoliko listova) te dođe kao prirodni lijek za bronhitis, gnojne upale grla i zubnog mesa, pročišćenje crijeva, a uzima se i kao umirujuće sredstvo kod nervnih rastrojenosti. Neka istraživanja pokazala su da čuvarkuća smanjuje rizik od raka te pomaže u liječenju kancerogenih bolesti.

ČUVARKUĆA U MEDU

Ova smjesa uspješno liječi miome i ciste na maternici te probleme sa štitnom žlijezdom. Djeluje detoksikacijski te se preporučuje nakon neumjerenosti u jelu i piću. Pomiješana s vrućom vodom, smjesa čuvarkuće i meda snižava temperaturu. Sameljite 750 grama listova čuvarkuće i pomiješajte ih s kilogramom meda. Uzimajte jednu kaščicu ujutro natašte.

čuvarkuća i med za hemoroide,

čuvarkuća i med za štitnu,

čuvarkuća i med za imunitet,

čuvarkuća i med za polipe,

čuvarkuća i med za želudac,

čuvarkuća i med za miome na maternici,

čuvarkuća i med za menstrualne bolove,

čuvarkuća i med za ciste na dojkama,

čuvarkuća i med za detoksikaciju organizma

ČAJ OD ČUVARKUĆE

Čaj od čuvarkuće izvrstan je kod obilnih menstruacija, menstrualnih grčeva, proliva i čireva. Kuvajte 10 grama svježe ili 12 grama osušene čuvarkuće 15 minuta u 250 mililitara vode. Procijedite i pustite da se ohladi. Ujutro natašte popijte šoljicu čaja, a nakon toga svaki sat po jednu kaščicu čaja.

UZGOJ ČUVARKUĆE

Čuvarkuću je lako uzgojiti iz njenih izdanaka. To je vrlo otporna biljka, koja se može uzgajati u teglama ili na otvorenom.

Dostupna je u različitim bojama, a naraste do dvadesetak centimetara. I gdje god da je posadite, nećete pogriješiti. Imaćete lijep ukras, a uz to i lijek nadohvat ruke. Zanimljivo je da čuvarkuća djeluje i nakon zamrzavanja. To je logična posljedica njene visoke tolerancije na hladnoću i sposobnosti preživljavanja u zimskim uslovima. Bere se od marta do oktobra, a ako je u tegli, onda i tokom čitave godine.

Trudnice i dojilje treba da izbjegavaju čuvarkuću.

DOBRA JE ZA

Iako se čuvarkuća najčešće koristi kao lijek za infekcije uha, ima i mnogo drugih primjena. Neke od njih su:

liječenje visoke temperature i groznice,

protiv krvarenja iz nosa,

regulisanje krvnog pritiska,

protiv dijabetesa,

jačanje metabolizma,

detoksikacija organizma.