Za porodicu Ivašćanin iz Teslića 2023. godina bila je teška, neizvjesna i prepuna straha, jer su se suočili sa teškom dijagnozom jednoipogodišnje kćerke Milice, zbog čega su mjesece i mjesece proveli u borbi za njeno liječenje, a praznike dočekuju srećni i spokojni, jer je djevojčica danas zdrava i bezbrižno trčkara.

Dalibor i Bojana Ivašćanin Milicu su dobili 14. jula 2022. godine, kojoj su samo šest mjeseci kasnije na malim leđima primijetili ispupčenje u obliku srca, za koje su, započinju priču ovi mladi roditelji, mnogi pedijatri tvrdili da će vremenom nestati.

Međutim, roditeljski instinkt nije im dao mira, znali su da nešto nije kako treba, zbog čega su svaki put tražili novo mišljenje, sve dok nisu uradili rendgen, koji je na Miličinoj kičmi pokazao krivinu od 43 stepena.

- Rekli su nam da je taj problem urođen, odnosno da se jedan pršljen nije dobro razvio, te je srastao u obliku srca. Milici je ustanovljena skolioza i preporučene vježbe te smo poslati na Univerzitetsko klinički centar Republike Srpske, gdje su ljekari odmah kontaktirali sa kolegama iz Srbije, a one su rekle da operacija ne smije biti izvedena prije njene treće godine do kada će morati nositi mider - priča Dalibor.

Na momenat im se, dodaje on, svijet srušio, jer bi operacija i tada bila pod znakom pitanja.

- Međutim, nismo željeli odustati. Pošto-poto smo gurali dalje. Sasvim slučajno smo naišli na jednu doktoricu koja nas je uputila na kliniku Acibadem u Turskoj, kojoj sam odmah poslao mejl. U roku od deset minuta sam dobio poziv iz klinike odakle su zatražili Miličine nalaze i RTG snimak. Nisu prošla ni tri - četiri dana kada smo dobili odgovor da je kod Milice operacija moguća odmah - nastavlja Dalibor, kojem je ta vijest dala vjetar u leđa da nastavi da se bori, jer je za operaciju i put do Turske trebalo jako mnogo novca.

S obzirom na to da je nekoliko ljekara u Srpskoj negodovalo zbog operacije u Turskoj dodatno ih je, kaže, kopkalo kako će dobiti tri potpisa koja su preduslov za odlazak u kliniku Acibadem.

-  Bili smo zbunjeni, nismo znali šta da radimo i gdje više da idemo.  I onda smo čuli za Fond solidarnosti “Duša djece” gdje smo se odmah uputili. Tu sam upoznao svoju drugu majku, direktoricu Jasminku Vučković, koja je nam je zajedno sa pravnicom Aleksandrom Dukić pružila ruku spasa. Sa vrata sam osjetio tu pozitivnu energiju - kazao je Dalibor.

Sa doktoricom Jasminkom i Aleksandrom bili su, kaže, u kontaktu i danju i noću, sve dok nisu stigli u Tursku gdje su dočekani raširenih ruku.

Foto: glassrpske.com

- Prije same operacije, koja je bila 10. oktobra, odrađeni su pregledi. Operacija je, sve sa pripremama, trajala sedam - osam sati, koji su nam izgledali kao vječnost. Ta slika, momenat kad su Milicu izvodili iz operacione sale, sa svim onim kablovima i aparatima, ostaće mi urezana cijeli život. U jednom trenutku smo bili i radosni i tužni. Operaciju je izveo doktor Ahmet Alanadž, on je za mene čudotvorac. Mojoj djevojčici vratio je osmijeh na lice, a nama vjeru u život - istakao je Dalibor, koji je zajedno sa suprugom Bojanom iskusio najgori strah kojeg se pribojavaju svi roditelji.

Radovali su se, dodaje Bojana dok se igra sa svojim čedom, što je sve ispalo kako treba, a s druge strane slika onako male Milice, u trenutku bespomoćne dok leži u krevetu sa bezbroj iglica i aparata, kako kaže, ledila je krv u venama.

- To ko ne osjeti ne zna kako je - priča Bojana i dodaje da su ih tamošnji ljekari i tehničari pripremali da će plakati kad se probudi te da će trebati vremena da stane na svoje noge. Međutim, njihovo pile je, ističe ona, u inat svemu treći dan nakon operacije napravilo prve korake, dok je nekoliko dana kasnije već trčkarala po bolnici.

- Niko nije mogao da vjeruje koliko je snažna i hrabra naša Milica, kojoj su u kičmu ugradili malu šipku i šest šarafa. Svi su je snimali, od ljekara do sestara. Posebno za nju je izgrađen i mider koji će neko vrijeme nositi - kazala je majka.

Dodala je da doktori tvrde da joj šipka i šarafi neće smetati prilikom razvoja.

- Milica, ako je vjerovati riječima turskih ljekara, neće ni osjetiti da ima ugrađenu tu šipku i šarafe. Prvu kontrolu smo imali prije nekoliko dana, tačnije šest sedmica nakon operacije. Rekli su nam da se sve sraslo i da se brzo opravlja  - priča Bojana i dodaje da je tješi to što su mnogi koji su imali sličan problem danas uspješni sportisti.

Sa nestrpljenjem iščekuju drugu kontrolu koja je zakazana za 17. januar.

- Naša borba, od momenta saznanja, trajala je nekih desetak mjeseci - istakla je Bojana.

Poručila je i drugim roditeljima, koji imaju sličnih problema, da ne odustaju odmah nakon prvog mišljenja ljekara i ne mire se sa sudbinom, nego da se bore sve dok ne dobiju pozitivno mišljenje.

- Miličin život za nas je najveće blago i zato ćemo dati sve od sebe da joj bude što kvalitetniji – uglas su rekli Dalibor i Bojana.

Rođendan

Dalibor Ivašćanin kaže da je osmi dan nakon operacije kćerke u bolnici proslavio 29. rođendan, kada se, kako kaže, ponovo rodio.

- Svi zajedno smo duvali svjećice i jeli tortu koja je bila iznenađenje osoblja turske klinike, a Miličin osmijeh bio mi je najbolji poklon koji sam dobio u životu - kazao je Dalibor.

Piše: Danijela Bajić