Svojim radom i talentom ova Srpkinja stigla je do mjesta ilustratora najvećih svjetskih modnih časopisa. Njeni crteži izlazili su na naslovnim stranama Voga, Harperovog Bazara, Šarma i Glamura. Slike Milene Pavlović Barili bile su izložene u najpoznatijim galerijama širom Londona, Rima, Pariza i Njujorka.

“Hot pink with cool gray” (“Toplo ružičasto sa hladnim sivim”), ilustracija objavljena u Vogu 15. januara 1940. godine

Ipak, sve je počelo u jednoj sasvim običnoj kući u Požarevcu…

Odrasla u umjetničkoj porodici sa ocem koji je bio italijanski kompozitor i koji ju je uvijek podržavao, i majkom koja ju je gledala kao “zjenicu oka svog”, Milena Pavlović Barili je imala prilično neobično djetinjstvo. Njeni roditelji živjeli su uglavnom razdvojeno, pa je ona prve godine života provela na relaciji Srbija - Italija.

Živjela je sa majkom i bakom u Požarevcu, ali je i često odlazila kod oca i njegove porodice u Rim, a putovanja će pratiti Milenu tokom cijelog života.

Osim ovoga, Milenin život i rad obilježila je i bolest srca. Danas se pretpostavlja da je oboljenje ustanovljeno već u osmom mjesecu njenog života i da je dijagnoza imala velikog uticaja na sve što je kasnije činila. Nekonvencionalna, hrabra i nemirna, Milena kao da je žurila da svaki trenutak života proživi što intenzivnije… kao da je posljednji.

Neshvaćena umjetnica

U Srbiji onog vremena, Milena nije naišla na odobravanje – slike kakve je ona slikala, svijet na ovim prostorima još nije upoznao.

Ipak, nije samo Milenine umjetnost bila “problem”. Srbiju je podjednako intrigirao i način života lijepe intelektualke - bila je mlada, emancipovana, školovana u najboljim školama širom Evrope, govorila je četiri jezika i slikala u tehnikama koje su na ovim prostorima još bile nepoznate. Danas se njeni radovi smatraju počelima nadrealizma u Srbiji.

Ipak, biografija Milene Pavlović Barili razlikuje se od biografskog modela većine srpskih umjetnika između dva rata. Ona nije imala stalno zaposlenje, finansijsku potporu države, mecenu niti stalni izvor prihoda. Njena porodica, iako na početku dobrostojeća, vremenom je prilično osiromašila naročito zbog velikih izdataka koji su odlazili na Milenino liječenje.

Zato je mlada slikarka rano počela da zarađuje za život. Pokušala je da se u rodnom Požarevcu zaposli kao profesor crtanja, ali tamo su je odbili. Isto se dogodilo i u Štipu, Tetovu i Velesu i svuda su govorili isto - nema budžetskih sredstava za njeno zaposlenje.

To je vjerovatno bilo presudno da Milena još jednom spakuje svoje kofere…

Svjetska slava

Ono što ljudi sa Balkana nisu razumjeli, naišlo je na veliko odobravanje u svijetu. Milena Pavlović je putovala i izlagala djela u najvećim svjetskim galerijama.

Stigla je i do “obećane zemlje”, a Amerika ju je dočekala raširenih ruku - postala je ilustratorka Voga, a njene slike krasile su naslovne strane mnogih prestižnih modnih magazina.

Ipak, i kada joj se svijet prostrao pod noge, Milena je voljela da se vrati u Srbiju i rodni Požerevac.

Majci je pisala: “Svet je divan. Zemlje lepe, ljudi interesantni, ali nijednu varoš ne volim kao što Beograd volim rano ujutro. I nigde mi nije nebo lepo kao noću iz naše požarevačke avlije. Ni u Španiji, ni u Italiji! Naše je najlepše!”

Prilikom otvaranja vašingtonske izložbe 1943. upoznala je lijepog oficira avijacije Roberta Tomasa Astora Goselina, 12 godina mlađeg od nje i - bila je to ljubav na prvi pogled. Iste godine su se vjenčali. Na bračnom putovanju sljedeće godine, Milena se ozbiljno povrijedila - pala je sa konja i ozbiljno povrijedila kičmu.

Ova nesreća, u kombinaciji sa njenom bolešću srca koja nikada nije mirovala, vjerovatno je ubrzala tragični kraj…

Nedostižna ljepotica prepuna tuge

Početkom 1945. izgledalo je kao da Milena Pavlović Barili ima sve. Rat u Evropi se bližio kraju i ona se nadala skorom ponovnom susretu sa roditeljima. Iako krhkog zdravlja, bila je pored čovjeka kog je voljela.

I pored povremenih finansijskih problema postigla je veliki uspjeh u svijetu umjetnosti naročito nakon što je uradila kostime za balet “Sebastijan” čuvenog kompozitora Đankarla Menotija. Zahvaljujući ovom uspjehu potpisala je ugovor o saradnji na izradi kostima za balet “San ljetnje noći” i konačno se činilo da su pred umjetnicom mirniji dani…

Milena Pavlović Barili umrla je iznenada 6. marta 1945. u 36. godini života. Samo veče prije, sa suprugom je bila u restoranu gdje su proslavljali preseljenje u Njujork.

U ljekarskom nalazu patolog je zapisao da je višemjesečni život u gipsanom koritu oslabio Milenino srce i da niko nije znao koliko je ono zapravo slabo. Kao uzrok smrti naveden je srčani udar.

Milena Pavlović Barili iza sebe je ostavila preko 300 slika, mnogo skica, crteža i beskonačnu tugu svih koji su je poznavali.

Ostale su i žene na njenim platnima – uvijek lijepe, sjetno ljupke i nedostižne.

Neki kažu da sve one podsjećaju na srpsku slikarku. Žan Kasua, književnik i kritičar umjetnosti imao je drugačije mišljenje.

- To je Milena ličila na svoje slike - zapisao je on.