Čuveni čika Đorđe Mihailović, čuvar i vodič kroz srpsko vojničko groblje Zejtinlik juče je napunio 94 godine.  On je kao i njegov otac Đura i deda Sava, posvetio cijeli svoj život istoriji i čuvanju sjećanja na preko 8000 nastradalih srpskih vojnika.

Čika Đorđe punih 60 godina na poseban i osoben način dočekuje i ispraća potomke srpskih ratnika stradalih na Solunskom frontu u Prvom svjetskom ratu. Stihovi i birane riječi izgovora na mjestu gdje počiva 8.000 ratnika i heroja, koji su zaustavljeni u jurišu za slobodu za kojom su žudili. Svakog jutra podiže srpsku zastavu nad usnulim vojničkim pukovima i to tako, kako sam kaže, kao da su živi. Za njega je velika čast da služi na ovom za njega svetom mjestu, gdje su ispod svake stope, kosti palih junaka.

Svi koji su imali priliku da ih dočeka čuveni čika Đorđe vrlo dobro su zapamtili njegove ispričane priče i stihove koje im je recitovao. Pomagao je svakome u traženju svojih potomaka i sa velikim poštovanjem pričao o njihovim podvizima i željenoj slobodi. Kada bi neko zaplakao, poručio bi da se mane suza, jer one nisu za takve junake.

Porijeklom je iz Grbalja u današnjoj Crnoj Gori. Njegov deda solunski dobrovoljac Sava Mihailović je svoje zavičajno Jadransko more zamijenio Egejskim 1926. godine kada ga je kralj Aleksandar I Karađorđević imenovao na čelo državne komisije za prikupljanje posmrtnih ostataka naših izginulih ratnika raštrkanih po preko 250 manjih vojničkih grobalja na širokom prostoru Solunskog fronta.

Sava je, po završetku izgradnje impozantnog vojničkog groblja na Zejtinliku 1936. godine ostao njegov čuvar. Njega je naslijedio sin Đura, a njih dvojicu unuk i sin Đorđe Mihailović. Čika Đorđe je izrazio želju da jednog dana i on počiva na ovom svetom srpskom groblju gdje su sahranjeni i njegov otac i deda zajedno sa ostalim srpskim junacima.

Vrlo teško mu je palo kada je zbog bolesti morao da napusti staru kuću na groblju, gdje se rodio. Preselio se u stan stotinu metara udaljenog od groblja. Zbog bolesti, morao je da nosi boce sa kiseonikom. Ujutru, čim bi se probudio, otvarao je vrata na terasi, gledao u groblje i već oko pet ujutru bi se niz ulicu spuštao na Srpsko vojničko groblje. Povijen, uz pomoć štapa, otvarao bi kapiju, podigao zastavu, otvorio mauzolej i spreman čekao potomke ratnike da im ispriča o njihovoj slavnoj prošlosti.

Odlikovan je Ordenom srpske zastave drugog stepena 2014. godine, a godinu dana ranije o njemu je snimljen dokumentarni film „Posljednji čuvar“, a pjesmu „Maršira svu noć“ Raša Perić je posvetio upravo čuvaru Zejtinlika, čika Đorđu Mihailoviću.

Đorđe je u svojoj devedesetoj godini, na dan obiležavanja sto godina od proboja Solunskog fronta, odbio da sjedne na stolicu, usljed jakog sunca.

„Ovo je dan i mjesto kad svi treba da stojimo“, bio je kategoričan.