Demanti prenosimo u cjelosti:

Na portalu Katera objavljen je tekst pod naslovom „Djevojčica sa poteškoćama u razvoju izbačena iz igraonice u Banjaluci“. Kao vlasnik igraonice „Jungle Land“, slikom i riječju pomenute u navedenom tekstu, osjećam ličnu obavezu prema javnosti da pružim uvid u drugu stranu događaja koji se desio u četvrtak, 24. decembra 2020. godine, obzirom da smatram da jednostrani prenos objave sa „Facebook-a“ ne daje uvid u odgovore na osnovna novinarska pitanja i nije u skladu sa novinarskom etikom, te mu u ovom obliku nije mjesto ni u jednom mediju.

Poštovanje istine i prava javnosti na istinu trebalo bi da su prva dužnost novinara i zbog toga je društvena odgovornost medija izuzetno velika. S jedne strane, novinari se bore za slobodu riječi, a s druge strane, gledajući kroz primjer Vaše objave od 25. decembra, novinari sami sebi oduzmu pravo na istraživački rad, komentar ili bilo kakvo preispitivanje, nego se pasivno upuste u doslovan prenos objave sa društvene mreže, čime svoj rad smatraju zaokruženim i spremnim za objavu, po cijenu nekorektnog izvještavanja.

Da se kojim slučajem novinar koji je pripremio navedenu objavu ili urednik koji ju je odobrio usudio zatražiti izjavu nadležnih iz igraonice „Jungle Land“, osim što bi dobio malo više posla, dobio bi i mnogo kvalitetniji materijal za Vaš cijenjeni portal, jer bih kao vlasnik dao iskrenu izjavu o okolnostima koje je gospođa Zeljaja, majka djevojčice Teodore, opisala u svojoj objavi.

Prema pravilniku igraonice „Jungle Land“, djeca mlađa od tri godine, kao i djeca sa posebnim potrebama, u igraonici mogu boraviti isključivo u pratnji roditelja/staratelja koji ih aktivno čuva, kako bi kao i ostala djeca mogli da uživaju u sigurnom i bezbrižnom boravku. Sa istim pravilom upoznata je Teodorina majka, no roditeljska odluka je bila da je djevojčica u mogućnosti brinuti se za sebe. Obzirom da je Teodora naš redovni posjetilac i naše radnice su joj uvijek sa zadovoljstvom posvećivale pažnju i brigu, djetetu je dopušteno da se igra bez pratnje, uz upozorenje da je tog dana u igraonici prisutno više djece i da joj neće moći posvetiti pažnju kao obično.

Jedno od pravila koje imamo i kojega se strogo pridržavamo jeste da svi roditelji ostave kontaktne telefone i postaraju se da budu dostupni za vrijeme boravka djece u igraonici, kako bi bili informisani o svemu što se tiče djeteta. To mogu biti razne situacije, od bezazlenog dječijeg plača do povreda tokom igre, ali naša obaveza je da nekritički informišemo roditelje, kako bi oni na osnovu pruženih informacija odlučili o daljem postupanju. Jednako smo postupili i u Teodorinom slučaju, kada smo primijetili negodovanje druge djece i roditelja, jer bi nereagovanje na takvu situaciju moglo imati posljedice, prije svega na Teodoru. Nama je bilo u interesu da Teodori bude ugodno, da se bezbrižno igra, a onog trenutka kada smo uvidjeli da se to ne odvija kako je planirano, kontaktirani su i Teodorini roditelji, ali i roditelji djece koja su neprimjereno reagovala. Igraonica „Jungle Land“ nije vaspitna ili obrazovna ustanova, te osobe zadužene za prijem i čuvanje djece nisu odgovorne da edukuju djecu i roditelje, pa, samim tim, ne ulazimo u razmatranje da li su roditelji druge djece trebalo da pripreme svoje mališane da su među njima i drugari  koji imaju posebne potrebe. Da nam se slična situacija ponovi, iznova bi prva reakcija bila da obavijestimo roditelje, bez obzira o kojem se djetetu radi, jer roditelji imaju pravo da znaju i to je jedino ispravno i odgovorno. Djevojčica Teodora nije izbačena iz igraonice, kako Vaš naslov govori, niti je traženo od roditelja da ju napusti, o čemu govori činjenica da je nakon našeg razgovora s roditeljima ostala još oko sat vremena da se igra, bez pratnje roditelja.

Igraonica „Jungle Land“, u granicama svojih mogućnosti, zalaže se da mentalno ili fizički onesposobljeno dijete uživa pristojan i dostojanstven boravak u našim prostorijama, čime dajemo naš mali doprinos aktivnom učestvovanju djece u zajednici i zbog čega nas je, vjerujemo, Teodora rado posjećivala. Pozivanjem Teodirinih roditelja onog trenutka kada smo osjetili da bi njen boravak mogao biti suprotno tome, smatramo ispravnim i nediskriminirajućim po osnovu invaliditeta, jer bi tako, bez dvoumljenja, postupili za svako dijete. Primjena pravila pozivanja roditelja ne odnosi se samo na djecu sa posebnim potrebama, nego na svu djecu, i to je pravilo na kojem upravo roditelji insistiraju kada nam povjeravaju mališane. Diskriminacija znači pravljenje razlike, odnosno nejednak tretman, a prema Teodori smo postupili kao prema drugoj djeci, pozivajući njene roditelje nakon osnovane procjene.

Zbog posebnog značaja ove teme, mediji bi trebalo da sa više angažovanosti posvete pažnju izvještavanju, kako bi sa svoje strane dali doprinos podizanju svijesti javnosti, te kako bi djeca sa invaliditetom imala puno uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, ravnopravno s drugom djecom. Jednostrano izvještavanje, sa isključivo senzacionalističkim pobudama, svakako nije u najboljem interesu ni jednog djeteta. Svaka medijska kuća bi trebalo da teškom povredom profesija smatra klevetu, zlonamjerno izvrtanje, uvredu, nanesene nepravde i neutemeljene optužbe. Istraživanje i informisanje javnosti o devijantnim pojavama najbolji je način da se spriječi kršenje ljudskih prava, no u ovom slučaju izostao je istraživački dio, kao prvi korak proučavanja teme, što je dovelo do pisanja na osnovu samo jednog izvora, te je time propuštena prilika da objavite korektan, tačan i potpun članak.

Igraonica „Jungle Lande“, iako je po svojoj namjeni ugostiteljski prostor i prostor za rekreaciju i zabavu djece, nastojaće da i ubuduće osigurava kvalitetne i bezbjedne uslove za igru svih mališana. I dalje ćemo se truditi da izmamimo osmijehe i djece i roditelja i to će nam biti najveća satisfakcija u svakodnevnom radu s djecom, ali poslujući odgovorno i u najboljem interesu djece.

U ime svih zaposlenih u igraonici „Jungle Land“, te u lično ime, pozivam Vas da objavite i ovo saopštenje u cjelosti. 

S poštovanjem,

Marko Vračar, vlasnik igraonice „Jungle Land“