Sloboda govora za mene je danas samo iluzija, jedna je od rečenica Novaka Đokovića koje će se citirati sa istom strašću sa kojom je on citirao Kobija Brajanta, svog mentora i prijatelja.

Od kada je početkom 2022. godine Đoković protjeran iz Australije nešto se u njemu prelomilo. Od tog trenutka više nije želeo da bude “mek”, nije želio da zažmiri na nepravde koje mu se dešavaju i da mnoge stvari prođu neprimijećeno. Godinama ranije je poručio da ga politika u Srbiji ne zanima, ali nikada ni u jednom trenutku nije poručio da ga ne zanima narod ili društvo.

Pogotovo je postao aktivan u kreiranju čak i svijesti naroda u posljednje dvije godine. Nema velike teme o kojoj nije pričao kada god je dobio pitanje. Nikada od njega niste čuli “Nemam komentar” ili “Ne bih o tome”, o svemu ima uvijek široko objašnjenje.

Najčešća stvar koju su mu dežurni kritičari spočitavali da pokušava da se dodvori svima, što možda i jeste bio slučaj u nekim fazama karijere. U posljednje dvije godine zasigurno ne.

– Znam da ljudi ponekad misle da glumim i da radim neke stvari jer želim da budem voljen. Međutim nije tako. Samo pokušavam da budem iskren. Znam da nije moguće ugoditi svima, ali ispada da nas tjeraju da odustanemo od izražavanja svojih ideja s poštovanjem, bez mržnje i sa slobodom. Sloboda govora za mene je danas samo iluzija – poručio je Đoković nakon što je prošao kroz lavinu napada zbog toga što je odbio da se vakciniše protiv koronavirusa.

Danas vakcina protiv koronavirusa nije potrebna ni za jednu zemlju svijeta, poneke još uvijek traže dokaze vakcinacije iz 2021. godine… Dakle, za samo dvije godine se i tu situacija promijenila. Ono što smo naučili u cijelom tom fijasku, i pravoj lavini napada kojima je Novak bio izložen, jeste da je odlučio da ostane svoj. Nije želio da se promijeni, priznaje i sam da je pravio greške, ali nije htio da odstupa od svojih ideja.

Naravno, primiće kritiku za svoje postupke (kao što neće primiti pohvalu jer nema ko da mu je zapravo da) i podnijeće ono i za šta nije kriv. Mnogi zaboravljaju da je tokom Australijan opena ranije ove godine imao i strašan pritisak zbog nesmotrenosti oca Srđana u situaciji sa Rusima u kompleksu Melburn parka. Tada ni u jednom trenutku nije osudio potez oca, što je zaista za divljenje.

Prepričava se još kako je kao dječak imao poštovanja prema starijima. Čak i kada je već zaradio stotine hiljade evra, držao se hijerarhije, pa je sa 17, 18 godina od dede tražio novac. Ta priča ostala je zakopana u zaboravu sve dok o njoj nije progovorio Kris Bauers. Čovjek koji je napisao do sada jedinu iole cjelovitu biografiju Đokovića.

Novak je bio spreman da prihvati kaznu, kakva god da ga je čekala (uostalom preživio je i diskvalifikaciju sa grend slema u toku karijere, samo on i Džon Mekinro mogu da dijele to iskustvo), jer je na kameri u Parizu poslije uvodnog trijumfa napisao “Kosovo je srce Srbije, stop nasilju”.

A onda je Rolan Garos poručio ono što su svi priželjkivali. Ne postoji način na koji bi mogli da kazne čovjeka zbog toga što je iznio svoje mišljenje, nije se to često dešavalo kroz istoriju. Dvostruki aršini su često bili na snazi, ali u trenutku kada se na grend slemu nalazi posljednji predstavnik “velike trojke” on mora da bude iole zaštićen. Đoković je 20 godina profesionalni teniser da bi konačno doživio barem korektan tretman u ovakvim pitanjima.

Rolan Garos je poručio kratko i jasno da je sa Novakovom porukom sve u redu i da ne vidi nijedan problem.

Novak se promijenio, više stvari ne pakuje u oblande. A to što neki uništavaju njegove murale – veći simbol nemoći nećete vidjeti.