Dola – mjesto stradanja, tuge, mjesto plača i golgote.

Dola – mjesto gdje je 7. juna 1943. godine folksdojčerska jedinica "Princ Eugen", uz podršku "Handžar" divizije, ubila 522 stanovnika Pive, a među njima i 109 djece.

Dola – mjesto gdje je porodica Verun prestala da postoji, a dijete Mitre i Mališe Đikanović nije dočekalo ni ime da dobije – strijeljano je u trenutku dolaska na svijet.

Dola – mjesto opomene i mjesto ćutanja.

Spomenici pričaju o stradanju, ubijenoj nejači, o plaču koji se i danas čuje, o pivskoj krvavoj bajci i pivskom Vitlejemu.

„Pivska krvava bajka“, „pivske Šumarice“, „pivski Vitlejem i zid plača“, samo su neki od naziva za Dola. Da se to mjesto uspjelo izboriti za zasluženu stranicu u istorijskim udžbenicima bilo bi dovoljno reći samo Dola. I ništa više, i ništa manje. Ovako, i dalje mnogi u Crnoj Gori ne znaju za mjesto gdje je 7. jula 1943. folksdojčerska jedinica „Princ Eugen“ za sat ubila 522 ljudi, među kojima i 109 djece, od kojih je jedno rođeno na gubilištu. I dalje je, izgleda, na novinarima da o stradanju pivskog naroda kada je za vrijeme Pete ofanzive ubijeno njih oko 1.260, kada je u svakom selu pivske župe tih desetak dana 1943. bilo po jedno stratište, upoznaju javnost.

Nevine žrtve u Dolima bile su podijeljene u tri grupe – jednu su činili muškarci stariji od 15 godina, drugu žene i djevojke, a treću djeca.

Redoslijed ubijanja bio je obrnut.

Gubilište je preživio samo jedan stradalnik – tridesetšestogodišnji Miloš Glomazić koji je uspio da pobjegne sa strelišta i tako bude svjedok najtežeg zločina u Pivi koji se dogodio za vrijeme Drugog svjetskog rata. Miloš je preminuo 1986. godine.

U dolinama gdje su ubijene nevine žrtve 1977. godine napravljen je memorijalni kompleks, rad vajara Luke Tomanovića, a prije deset godina izgrađena je i crkva, tipa lovćenske kapele.

Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve (SPC) je 2017. godine kanonizovao sve žrtve zločina u Pivi, a dan njihovog spomena je 7. jun.

Pobratimi koje je zbližilo stradanje

Pivljane i pobratime iz Velike i Gornje Ržanice, zbližila je ista nevolja i isto stradanje.

Tamo je ista SS jedinica, potpomognuta brdskom "Skenderbeg" divizijom, 28. jula 1944. godine na najsvirepiji način ubila oko 800 ljudi, žena i djece.