Ja sam sve koji su rođeni od Vardara pa do Triglava smatrao braćom. Tako sam vaspitan i danas mislim da je to ispravno. Kakva sam ja budala! Jer, niko od njih mene nije smatrao bratom. Ja sam im bio samo privremeni brat, brat na određeno vrijeme.

Kada je to vrijeme isteklo, prestao sam da budem brat i postao agresor. Gle čuda! Agresor na svoju rođenu zemlju! Agresor na grad u kojem sam se rodio. To znači da sam agresor postao svojim rođenjem. A, da li su i ostalih sto pedeset hiljada Srba, koji su, poput mene, napustili svoj rodni grad, isto bili agresori? Ako je to tačno, u tom slučaju broj agresora prelazi jednu trećinu stanovnika Sarajeva!

Malo veliki broj za agresora. Kako može jedna trećina rođenih Sarajlija da budu agresori na svoj grad? Nešto nije u redu... ne uklapa se. Možda nisu agresori? Drugim riječima, moramo da se zapitamo ko je tu agresor. Da nisu onda agresori druge dvije trećine? Čovjek može da ode iz svog grada, pa da se u njega vrati kao neprijatelj, ali ne može da se vrati kao agresor, naročito ako tu istu počast dijeli sa još sto pedeset hiljada ljudi iste nacije.

Kako se nazivaju ljudi koji su nasilno istjerani iz svojih domova i sada žive na drugim lokacijama na planeti, daleko od kuće u kojoj su rođeni? IZBJEGLICE. Ja živim u Beogradu, ali ja nisam odavle. Ja sam iz Sarajeva, samo što sam otuda otjeran. A, kako se zove čin u kome jedna grupa ljudi otjera drugu grupu ljudi iz grada u kojem su živjeli zajedno? To se zove ČIŠĆENjE! A, ako, kojim slučajem, ova prva grupa ljudi pripada jednoj, a druga drugoj naciji, religiji ili etničkoj grupi, kako se to zove? To se zove ETNIČKO ČIŠĆENjE! A, ako je ta akcija koju nazivamo etničko čišćenje, obuhvatila najmanje sto pedeset hiljada ljudi, kako se to zove? To se zove ETNIČKO ČIŠĆENjE VELIKIH RAZMJERA! E, sada shvatam što me zovu agresorom. Da me ne zovu tako, morali bi me zvati onako kako ja zovem sebe. ŽRTVA ETNIČKOG ČIŠĆENjA!

Eto, takva je Bosna. Jedino mjesto na svijetu gdje te je*u pa kažu da si silovatelj.

Autor: Dr Nele Karajlić