Predsjednik Odbora djece/potomaka poginulih i nestalih boraca Republike Srpske Dragana Kusmuk podržala je Mariju Pojužinu iz Nevesinja, dijete palog borca Vojske Republike Srpske, koja je u okviru obilježavanja krsne slave Boračke organizacije Republike Srpske i sjećanje na Mitrovdanske bitke, izašla na govornicu i održala potresan govor o odnosu prema djeci poginulih boraca.
Saopštenje Dragane Kusmuk prenosimo u cjelosti.
- Marija Pojužina iz Nevesinja hrabro je stala za svoja prava ispred svih prisutnih na obilježavanju i odavanju počasti stradalima srpskim borcima u Mitrovdanskim bitkama.
Marija je hrabro i snažno rekla da je dijete poginulog borca, dijete svog oca, koji joj nedostaje.
Načelnik opštine Nevesinje joj je rekao da nije više dijete poginulog borca.
Želim da ga pitam da li je on otac svojoj djeci?! Ako mi djeca poginulih boraca nakon 26. godine više nismo djeca naših očeva, poginulih boraca?!
Sa Marijom se saosjećam, jer sam prošla trnovit put, put čekanja i iščekivanja da bih se zaposlila, a upornost i podrška prijatelja mi se isplatila i uspjela sam.
I sama sam ostala bez oca i bez njegove ljubavi kada sam imala samo tri godine, jer je sa 27 godina otišao u borbu bez povratka, a ja sam vodila borbu da dobijem posao i da ostvarim pravo za zapošljavanje kao dijete poginulog borca. Znam da mi je otac bio podrška sa neba.
Ima i načelnika, gradonačelnika i direktora koji nas čuju i razumiju i hvala im.
Zar je toliko teško učiniti uslugu, pomoći i odužiti se jednom borcu koji je dao svoj život za otadžbinu, jer ju je životom branio?!
Marija samo želi posao koji će pošteno da radi da bi prehranila svoju porodicu.
Svi smo uz Mariji i želimo samo da radite onako kako nam naša prava govore!
Ima i drugih koji čekaju posao da bi svoju djecu mogli da prehrane, školuju, i da ih uče da je njihov deda dao život za Republiku Srpsku u kojoj treba da ostanu da žive.
Samo mi znamo kako je odrastati bez oca, udavati se, rađati djecu, a nemati oca da sa njim podijeliš sreću i zagrljaj.
Zato ne može niko reći ni Mariji ni nekom drugom da nije dijete poginulog borca.
Sva djeca poginulih boraca znaju kako je nositi tugu čitavog života. Iako smo odrasli, porodični ljudi, djeca smo poginulih srpskih boraca, boraca Republike Srpske i uvijek ćemo biti.
Komentari 6
-
0°C 10.11.2025. 21:18
kakav olos zivi u ovoj zemlji i medju nama!!!!!!fuj (prvi komentari) -
Mamamia 10.11.2025. 19:29
Gdje je greška u komentaru? Jel bila zaposlena prije nego što je upala u državnu službu? Dosta je patetisanja. I moj otac je bio svih godina na prvoj liniji pa niko od nas djece nema nikakvo pravo, radimo kod privatnika i ne talasamo po portalima. -
Melina 10.11.2025. 16:07
Nije problem u djeci demobilisanih boraca, nego u ljudima koji su izgubili i trunku poštovanja prema onima koji su nosili rat na leđima. Sramotno je govoriti o “državnim jaslama” kad većina tih porodica jedva sastavlja kraj s krajem. Nisu oni krivi što živimo u zemlji u kojoj se poštenje i žrtva više ne cijene, a prazna priča i zloba se nagrađuju.
Teško je pogledati istini u oči – da živimo u društvu koje više cijeni zlurad komentar nego žrtvu, pošten rad ili bol koju drugi nose decenijama. Takvo razmišljanje je pravi razlog što ova država propada, ne borci ni njihova djeca.
A, Mamamia budi hrabra, pa stani iza svojih riječi imenom i prezimenom, da znamo bar ko lupeta. -
Melina 10.11.2025. 16:03
Nije problem u djeci demobilisanih boraca, nego u ljudima koji su izgubili i trunku poštovanja prema onima koji su nosili rat na leđima. Sramotno je govoriti o “državnim jaslama” kad većina tih porodica jedva sastavlja kraj s krajem. Nisu oni krivi što živimo u zemlji u kojoj se poštenje i žrtva više ne cijene, a prazna priča i zloba se nagrađuju.
Teško je pogledati istini u oči – da živimo u društvu koje više cijeni zlurad komentar nego žrtvu, pošten rad ili bol koju drugi nose decenijama. Takvo razmišljanje je pravi razlog što ova država propada, ne borci ni njihova djeca. Mamamia, kad si već tako hrabra da pišeš ove bljuvotine, imaj malo i dostojanstva, pa napiši puno ime i prezime. Fuj. -
Demobilisani borci 10.11.2025. 11:27
Da pricamo malo realno. Sta su dobila djeca demobilisanih boraca i invalida? 90%djece poginulih je itekako unovcilo svoje oceve. Bespaltno skolovanje, ljetovanja, posao, stanovi i kuce. Zivi im toliko ne bi mogli pruziti kao sto nisu ni nama ocevi koji su prezivjeli a obeljeli ili ostali bez posla. Ne moze se 30 godina poslije rata govoriti o djeci, o udovicama koje primaju penzije i invalidnine i nece nista da rade. Odreda se udale ponovo al izgleda da i dalje radjaju djecu poginulih boraca. Srasno! Nije ni cudo sto drzava propada! -
Mamamia 10.11.2025. 10:58
Bila si ti i prije zaposlena ali si čekala na dođeš na državne jasle
