Predsjednik Odbora djece/potomaka poginulih i nestalih boraca Republike Srpske Dragana Kusmuk podržala je Mariju Pojužinu iz Nevesinja, dijete palog borca Vojske Republike Srpske, koja je u okviru obilježavanja krsne slave Boračke organizacije Republike Srpske i sjećanje na Mitrovdanske bitke, izašla na govornicu i održala potresan govor o odnosu prema djeci poginulih boraca.

Saopštenje Dragane Kusmuk prenosimo u cjelosti.

- Marija Pojužina iz Nevesinja hrabro je stala za svoja prava ispred svih prisutnih na obilježavanju i odavanju počasti stradalima srpskim borcima u Mitrovdanskim bitkama.

Marija je hrabro i snažno rekla da je dijete poginulog borca, dijete svog oca, koji joj nedostaje.

Načelnik opštine Nevesinje joj je rekao da nije više dijete poginulog borca.

Želim da ga pitam da li je on otac svojoj djeci?! Ako mi djeca poginulih boraca nakon 26. godine više nismo djeca naših očeva, poginulih boraca?!

Sa Marijom se saosjećam, jer sam prošla trnovit put, put čekanja i iščekivanja da bih se zaposlila, a upornost i podrška prijatelja mi se isplatila i uspjela sam.

I sama sam ostala bez oca i bez njegove ljubavi kada sam imala samo tri godine, jer je sa 27 godina otišao u borbu bez povratka, a ja sam vodila borbu da dobijem posao i da ostvarim pravo za zapošljavanje kao dijete poginulog borca. Znam da mi je otac bio podrška sa neba.

Ima i načelnika, gradonačelnika i direktora koji nas čuju i razumiju i hvala im.

Zar je toliko teško učiniti uslugu, pomoći i odužiti se jednom borcu koji je dao svoj život za otadžbinu, jer ju je životom branio?! 

Marija samo želi posao koji će pošteno da radi da bi prehranila svoju porodicu.

Svi smo uz Mariji i želimo samo da radite onako kako nam naša prava govore!

Ima i drugih koji čekaju posao da bi svoju djecu mogli da prehrane, školuju, i da ih uče da je njihov deda dao život za Republiku Srpsku u kojoj treba da ostanu da žive.

Samo mi znamo kako je odrastati bez oca, udavati se, rađati djecu, a nemati oca da sa njim podijeliš sreću i zagrljaj.

Zato ne može niko reći ni Mariji ni nekom drugom da nije dijete poginulog borca.

Sva djeca poginulih boraca znaju kako je nositi tugu čitavog života. Iako smo odrasli, porodični ljudi, djeca smo poginulih srpskih boraca, boraca Republike Srpske i uvijek ćemo biti.