Katedra za srbistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevo dobila je jednog od najboljih studenata u istoriji ove katedre, a to je Dušan Pejić, koji je osnovne četverogodišnje studije završio sa prosjekom 10,00.

Pejić, koji je osnovnu školu i Gimnaziju završio u Srebrenici, studij za srpski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Palama upisao je sa namjerom da ostvari želju koja mu se javila još u petom razredu osnovne škole.

-Divno je studirati ono što se voli, a naročito kad ti predaju eminentni stručnjaci, kakvih je na Katedri za srbistiku dosta, od kojih su neki i akademici. Sa osnovnih studija nosim lijepe uspomene i vrlo pozitivna iskustva – rekao je Pejić u izjavi za Kateru.

On kaže da su ga književnost i srpski jezik interesovali od malih nogu, te se na tim oblastima usavršavao i mimo redovne nastave u školi, iz čega je proisteklo odlično predznanje sa kojim je došao na fakultet.

-Znao sam šta i koliko znam, šta volim, koji su mi afiniteti i ciljevi u životu, pa mogu reći da sam bio u potpunosti siguran u sebe na počecima ovoga divnog putovanja kroz srpsku filologiju. Vjerovao sam u sebe, bio sam spreman na predan rad i očekivao sam da će mi i uspjesi biti visoki, u skladu s tim, ali nikad mi nije bio cilj da imam sve desetke niti sam se time opterećavao – kaže nam Pejić.

Kako kaže, namjera mu je uvijek bila da sazna što više, da uđe u materiju i ako je moguće pokaže svoju kreativnost, dok su ocjene dolazile same po sebi. Dodaje da mu se nikad nije desilo da poništi neku ocjenu.

-Koliko god volio ono što sam studirao, bilo je i dosta teških ili bolje reći obimnih predmeta, čije spremanje svakako dovede do umora, pa ponekad i zasićenja, naročito ako se svaki predmet sprema svojski, kako sam i činio. Ali, uglavnom sam uspijevao da dobro isplaniram svoje obaveze i rasporedim vrijeme nalazeći uvijek i mjesta za odušak – kaže Pejić.

„Izduvni ventil“ i odmor od učenja pronalazi u svojoj „staroj ljubavi“ guslama i izvornom pjevanju, te je odmah po dolasku na Pale postao član Guslarskog društva „Starina Novak“ i pjevačke grupe u KUD „Mladost“ Pale. 

-Naravno, glavna relaksacija mi je moje društvo, stečeno najvećim dijelom baš u toku studija, s kojim nikad nije nedostajalo ni zabave, ni šale, ni žurki, ni izlazaka – ističe Pejić.

Dušan kaže da je sa profesorima na Katedri za srbistiku imao izvrsnu saradnju, da ni sa jednim od njih nije bilo nikakvih problema.

-To su ljudi koji cijene znanje i zalaganje i spremni su to i da nagrade, i ne samo ocjenom. Zahvaljujući tim ljudima, imao sam priliku da učestvujem na nekoliko ljetnih škola, terenskih nastava i slično. Nekolike police u mojoj biblioteci popunjene su knjigama koje sam dobijao na poklon od svojih profesora. S nekima sam, slobodno mogu reći, postao i prijatelj. Nikoga – kaže nam Pejić.

Od položenih predmeta na ovom studiju kaže da ne može izdvojiti nijedan kojem nije ozbiljno pristupio i temeljno se upoznao sa onim što se od njega tražilo da bi ga položio.

-Kad čovjek nekoj oblasti pristupa valjano i temeljno i kada je dobro upozna, mora pronaći i njenu čar, s kakvim god da je eventualnim predrasudama njoj prilazio. Tu sam čar uspio pronaći u gotovo svakom srbističkom predmetu, kako književnom tako i jezičkom. Ali, ako bih se opredjeljivao šta mi više "leži", onda bi to bio jezik – ističe Pejić.

On kaže da, budući da je guslar, jedan od najdražih predmeta mu je bila narodna književnost, u koju je uronjen još od ranog djetinjstva.

-Bio sam uključen u dosta aktivnosti Katedre, od pjesničkih večeri, promocija knjiga, različitih akademija. Inicijativa za neke od tih programa potekla je nekoliko puta upravo od nas studenata, kao što je bilo sa obilježavanjem „Stotinu godina od pobjede u Velikom ratu“ ili „Dvije stotine godina od izdavanja Vukovog „Srpskog rječnika“ – kaže Pejić u izjavi za Kateru. 

Profesor na Katedri za srbistiku Saša Knežević kratko je za Kateru prokomentarisao Pejićev uspjeh, za koji kaže da niko prije Dušana nije imao sve desetke u indeksu na ovoj katedri.

Kako kaže, kad god je Dušan odgovarao na ispitu imao je osjećaj kao da se trudi da ne pokaže sve što zna, da ne uvrijedi profesora i kolege. 

Posebno upečatljivo za profesora Kneževića ostalo je zajedničko putovanje na Svetu Goru ovog ljeta, gdje su na putu ka manastiru Hilandaru svratili na vojničko groblje „Zejtinlik“ i na kojem je Dušan starini Đorđu otpjevao jednu pjesmu uz gusle, nakon čega je ovaj zaplakao.

Drugi upečatljiv momenat za Kneževića bio je kada je Dušan pjevao uz gusle u konaku Hilandara kod oca Siluana, gdje je otac Aleksandar rekao da, slušajući Dušana kako peva, tako zamišlja Raj.

Vrijeme nakon osnovnih studija neće gubiti, već odmah kreće u „nove pobjede“ i usavršavanje na master studijama na Katedri za srbistiku Filizofskog fakulteta u Palama.

Na dugoročnom planu očekuje da će pronaći posao u struci, adekvatan njegovom znanju i zvanju, koji će mu omogućiti dalje napredovanje i usavršavanje.

Autor: Miljan Rašević