Glavne teze šefa ruske države:

O pregovorima o Ukrajini

Rusija nikada nije odbijala dijalog o Ukrajini, ali poslije okončanja pregovora u Istanbulu u martu 2022. neće učiniti prvi korak: „Zašto da se staramo i ispravljamo nečije greške?"

O uslovima rješenja krize, uključujući i održavanje situacije kakva je sada, mora se razgovarati: „Ovo je predmet pregovora koje niko ne želi da vodi sa nama, tačnije hoće, ali ne znaju kako. Znam šta žele, ali jednostavno ne mogu da shvate kako to da dobiju“.

Zašto je London spriječio postizanje dogovora u Istanbulu?

"Ko to zna, ja to ni sam ne razumijem. Postojao je opšti stav. Iz nekog razloga, svi su imali iluziju da Rusija može da bude poražena na bojnom polju - zbog bahatosti, a ne zbog velike pameti”.O budućnosti odnosa sa Ukrajincima

Na Zapadu uzalud vjeruju da su borbe u Ukrajini „zauvijek odvojile jedan dio ruskog naroda od drugog”: „Ionako ćemo se prije ili kasnije dogovoriti… Možda zvuči čudno u današnjoj situaciji: odnosi među narodima će se obnoviti. Trebaće mnogo vremena, ali će se obnoviti“.

O granicama Ukrajine

„Ukrajina je, u izvjesnom smislu, vještačka država koju je stvorio Staljin“, između ostalog od mađarske, poljske i rumunske teritorije.

Putin nikada nije razgovarao sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom o mogućnosti vraćanja mađarskih zemalja koje su pod Staljinom predate Ukrajini.

Crnomorski region, „zapravo, nikada nije imao nikakve istorijske veze sa Ukrajinom“.

O denacifikaciji

Rusija želi da iskoreni praksu u Ukrajini da se od saradnika Hitlera prave nacionalne heroje: „Treba da se otarasimo onih ljudi koji održavaju u životu ovu teoriju i praksu i pokušavaju da je sačuvaju – to je denacifikacija”. Uspjeli smo da se oko toga dogovorimo u Istanbulu.

O odgovornosti za ukrajinsku krizu

„Razumijem, možda neko kaže da je naša greška što smo uz pomoć oružja odlučili da okončamo ovaj rat, koji je počeo 2014. u Donbasu.

Ali se treba prisjetiti širenja NATO-a, kršenja obećanja i baza alijanse na ukrajinskoj teritoriji.

O "ruskoj prijetnji"

Sve izjave o „ruskoj prijetnji” su „jednostavno horor priče za obične ljude”: „Nemamo interesa ni u Poljskoj, ni u Letoniji, nigdje… To su samo prijetnje”.

O mogućnosti razgovora sa Bajdenom

Putin je više puta upozoravao američkog predsjednika Džozefa Bajdena da pravi „ogromnu grešku istorijskih razmjera time što odbacuju Rusiju”.

Lideri od tada nisu razgovarali, ali „imaju određene kontakte“ „preko raznih resora“. Pomoću njih Rusija objašnjava Sjedinjenim Državama da je neophodno prekinuti isporuke oružja Kijevu i „sve će biti gotovo za nekoliko nedjelja“.

O Sjevernim tokovima

Rusija ne iznosi svoje podatke o eksplozijama na Sjevernim tokovima, jer je „veoma teško pobijediti SAD u propagandnom ratu“: „Možete se uključiti u taj posao, ali to, kako kažu, skupo će te koštati. Cijelom svijetu je i tako jasno šta se desilo".

O saradnji sa Kinom

Izjave da je saradnja sa Kinom opasna za Rusiju su obična horor priča. Evropa sa njom i tešnje sarađuje: „Pitajte Evropljane, zar da li je se plaše?

O Rusiji u NATO

Moskva je bila zainteresovana za mogućnost ulaska u NATO i ponudila je Vašingtonu da zajedno grade protivraketnu odbranu. Američki predsjednici su to podržavali, ali su njihove administracije odbile. „Na kraju su nas otjerali… A mi smo napravili hipersonične sisteme, sa interkontinentalnim dometom, i nastavljamo da ih razvijamo“.

Sjedinjene Države su stalno vršile pritisak na Rusiju, između ostalog i zbog toga što je u Sjedinjenim Državama bilo previše stručnjaka za borbu protiv Sovjetskog Saveza, „stvoren je višak proizvodnih kapaciteta“. „Moramo da se riješimo toga – moraju postojati nove, sveže snage koje gledaju u budućnost i razumiju šta se dešava u svijetu.

O politici SAD

Politika Vašingtona ne zavisi od toga ko je predsjednik: „Nije stvar u ličnosti lidera – radi se o raspoloženju elita.

Sada Sjedinjene Države bezuspješno pokušavaju da se silom prilagode svijetu koji se mijenja, ali „instrumenti koje Sjedinjene Države koriste ne djeluju“.

„Svijet će se ionako promijeniti – bez obzira na to kako se događaji u Ukrajini završe. Mjesto Sjedinjenih Država će se takođe promijeniti, „samo je pitanje kako će se to dogoditi: bolno, brzo – ili meko, postepeno.

O razvoju tehnologije i Ilonu Masku

Čovječanstvo treba da reguliše sferu vještačke inteligencije, genetskih istraživanja i drugih „savremenih trendova koji se ne mogu zaustaviti“.

- Sada kažu da je u SAD Ilon Mask već ugradio čip u mozak neke osobe… Mislim da Mask ne može da se zaustavi - on će i dalje raditi ono što smatra da treba. Ali mi moramo da se dogovorimo sa njim nekako, moramo da tražimo neke načine da ga ubijedimo.