U sklopu rubrike “Pismo čitalaca” prenosimo vam tekst naše sugrađanke Aleksandre Todorović, koja je ovo pismo poslala na adresu naše redakcije.

„Kao roditelj djeteta koje je juče preživjelo saobraćajnu nesreću na ekskurziji u Italiji, moram da izrazim ogorčenost menadžmenta škole, sa direktoricom, kao vođom puta, na čelu.

Kako su djeca juče doživjela traumu i pola dana provela po bolnici, očekivala sam da će se odmah jutros uputiti kući, nazavisno od druga dva autobusa, jer oni juče nisu bili s njima kad se nesreća desila.

Dijete me obavijestilo da kreću jutros svi zajedno. Na dijelu puta se pokvario jedan od autobusa i sva djeca 5 sati i više čekaju, prvo popravak, pa onda dolazak automehaničara, koji je neizvjestan.

Nazvala sam direktoricu, gospođu Branku Kovačević i nisam bila prijatna, priznajem, jer mi je takvo ponašanje van pameti. Njen jedini odgovor je bio „Pričate napamet“, u smislu sva djeca lažu, samo ja pričam istinu, sve je divno.

Djeci od juče plasira priču kako niko ne treba nikoga da tuži, kako se to sve dešava. Dešava se, da…ali gospođo draga, da li je fotelja direktora važnija od naše djece?! Da li biste isto tako govorili i da se nekome od djece, ne daj Bože, desilo nešto gore? Pišem puna gorčine, brige, pa i bijesa, jer ne mogu da pojmim da se ovakve stvari mogu i smiju dešavati.

Nakon razgovora osula je paljbu po mom djetetu, onom što je juče doživjelo nesreću i vidjelo nečiju smrt. To je pedagog? Pedagog koji je po nekim aršinima podoban i sposoban da vodi školu? Gospođo, da li ste majka? Kako biste se Vi osjećali na našem mjestu?  Gledam vijesti, izjavljuje u 19 časova kako je sve u redu i kako djeca uredno putuju i kako će stići po planu, što je čista neistina. Sve treba biti našminkano i sređeno za javnost, pa po cijenu svega. Svaka čast! Samo da djeca bezbjedno dođu kući i da se ovo završi, jer je previše agonije od juče ujutru. A za sve ostalo…vidjećemo epilog“.

Autor: Aleksandra Todorović