Građanima Republike Srpske najteže pada povećanje cijena osnovnih životnih namirnica i drugih proizvoda koje svako domaćinstvo, htjelo ili ne, mora da koristi.

Nedavno je poskupio hljeb, pa tako vekna od 600 grama košta 30 feninga više.

U prošloj godini, najviše je poskupjelo meso, ali su porasle cijene i suhomesnatih i mliječnih proizvoda, te gotovo svih ostalih prehrambenih proizvoda. Drastična poskupljenja ovih roba desila su se unazad samo 5 godina.

Tako je teletina poskupjela za čak 13,4, a junetina za skoro 10 KM po kilogramu. Kad je riječ o suhomesnatim proizvodima, čajna kobasica je poskupjela za 8 KM, suvi svinjski vrat za 6, a šunkarica i mortadela za 5 KM po kilogramu. Cijena tvrdog žutog sira je sa 10,7 skočila na 17 KM u prosjeku, dok je kilogram maslaca poskupio sa 21,7 na 34 KM.

Zbog poskupljenja hrane, prije svega osnovnih životnih namirnica, iz Saveza sindikata Srpske pozvali su Vladu da nešto hitno preduzme. Upozoravaju da poskupljenja ugrožavaju životni standard ne samo radnika, nego i penzionera i ostalih građana.

- Od Vlade tražimo da hitno analiziraju i koriguju cijene osnovnih proizvoda i usluga, koje su neopravdano povećane u posljednja tri mjeseca, te da uvede jasna, obavezujuća i kontrolisana ograničenja trgovačkih marži na osnovne životne namirnice i ključne usluge. Zahtijevamo i da Vlada uspostavi efikasan i transparentan sistem kontrole formiranja cijena na tržištu, da obezbijedi kontinuiran i pojačan rad inspekcijskih organa, uz javno objavljivanje rezultata izvršenih kontrola, te da se značajno povećaju novčane kazne i dosljedno sankcionišu svi subjekti koji neopravdano i spekulativno podižu cijene - poručuju iz ovog saveza.

Upozoravaju da se Srpska danas suočava sa društveno neprihvatljivom situacijom, u kojoj cijene osnovnih životnih namirnica i proizvoda, neophodnih za svakodnevni život domaćinstva u RS, u pojedinim slučajevima dostižu, pa čak i premašuju cijene u zemljama EU, dok su plate radnika značajno niže.

Ekonomisti, takođe, ukazuju na to da su, kod nas, cijene određenih proizvoda veće nego u regionu. To je, objašnjavaju, ili posljedica većih marži ili odsustva konkurencije.

Kako za Srpskainfo kaže profesor Predrag Mlinarević, ograničavanje marži je moguće, ali je riječ o mjeri koja nije baš popularna, jer slovimo za tržišnu ekonomiju.

- I, svaki put, kad dođe do uplitanja u određivanje cijena određenih subjekata, oni nađu načina da to, nekako, zaobiđu i da izbjegnu smanjenje marže, da ne bi izgubili dobit. U takvim situacijama, subjekti na jednoj srani smanje marže, a na drugoj ih povećaju. Kad to posmatrate kroz potrošačku korpu, potrošač ne bude zaštićen, jer ima isti nivo rashoda - objašnjava Mlinarević.

Prema njegovim riječima, ono što bi država u ovakvoj situaciji mogla da uradi, jeste da definiše mjere protiv antikonkurencijskog djelovanja maloprodavaca.

- Među njima, vjerojatno, postoji određena vrsta dosluha oko dogovaranja cijena. Jer, kada imamo period u kojem cijene hrane na svjetskom tržištu padaju, postavlja se pitanje zbog čega je opravdano da kod nas cijene rastu. A to je posljedica nedostatka konkurencije. Dakle, jedna od mjera je otvaranje prostora za dovođenje konkurenata koji imaju ciljan pristup prema srednjoj klasi, i koji standardizuju kvalitet i pružaju cijene koje su adekvatne za taj kvalitet. Tako potrošači imaju mogućnost da uštede prilikom kupovine. Na taj način bi oni koji neutemeljeno poskupljuju, morali da obaraju cijene - objašnjava Mlinarević.

S druge strane, država bi, ističe, mogla da reaguje tako što bi pomogla onima koji su najviše pogođeni poskupljenjima, i to izradom socijalne karte.

- Činjenica je da mi imamo problem sa socijalnom politikom, zato što je ona, prilično, linearna. I kad donesete odluke o smanjenju cijena, to jednako važi i za najbogatije i za najsiromašnije. Trebalo bi napraviti socijalnu kartu, da bismo imali odgovarajuću sliku koliko koja porodica ima primanja. Onda, na primjer, formiramo indeks cijena hrane i energije, pa  pratimo kretanje promjena tih stavki u porodičnim budžetima - kaže Mlinarević i podsjeća da srednja klasa 60% svog dohotka troši na hranu, odjeću, obuću i komunalije.

- Treba utvrditi poskupljenje čaga najviše pogađa srednju klasu, i onda razmotriti mogućnosti da, u određenom periodu, jednokratnim pomoćima iz budžeta pomognemo onim najugroženijima, odnosno, da im se da pomoć u iznosu za koji su oštećeni kroz inflaciju - poručuje Mlinarević.