Sokočanin Milovan Radović /50/ ni sam ne zna koliko je gusala napravio, ali je zabilježio u posljednjih šest godina da je iz njegovih ruku izašlo oko 240 ovih tradicionalnih instrumenata.

Radović, inspektor kriminalističke policije, u slobodno vrijeme guslar, odrastao je u porodici u kojoj se vazda njegovala pravoslavna tradicija i guslarska pjesma. Od svoje dvadesete godine bavi se izradom ovog drevnog instrumenta kojim je oduševio kupce u svim evopskim zemljama, Rusiji, Australiji i Americi.

-Sada bilježim ko je sve od mene kupio ovaj instrument rezbaren sa posebnom ljubavlju i pažnjom. Osjećam se ponosan što su svi ljudi zadovoljni njihovim izgledom i zvukom- ističe majstor za gusle.

Radović gusle prodaje preko društvenih mreža, te kupcima u Srpskoj šalje brzom poštom, dok se za kupce iz inostranstva snalazi na više načina.

Nakon pauze u poratnom periodu, počeo je aktivnije da se bavi ovim hobijem i sada rezbari svaki dan po pet-šest časova dnevno da bi ispoštovao kupce koji žele u svojim domaćinstvima "imati baš njegove gusle".

On ističe da mu za izradu jednih gusala treba šest do sedam dana.

-Gusle pravim od javorovog drveta koje daje najbolji zvuk ukoliko raste na visini sa dosta sunčeve svjetlosti. Samo u nekoliko slučajeva za izradu sam koristio orahovo drvo, koje je nešto teže za obradu- kaže Radović.

Prije svega, pojašnjava on, rezbari karlicu gusala od pripremljenog drveta, pri čemu pazi da ispoštuje dimenzije i proporcije kojima su vični samo dobri majstori, kako bi guslar mogao dobro da naštima zvuk prema svom glasu.

Preko karlice se, pojašnjava, zateže posebno obrađena koža jareta i u rijetkim slučajevima nešto mekša i kratkotrajnija koža od jagnjeta.

-Na glavi ili vratu gusala uglavnom radim figurice divokoze i orla - gospodara visina i litice, te konja kao simbola snage veličine oko 25 centimetara i veoma tražene figure svetih Đorđa, Jovana, Nikole, Vasilija Ostroškog, te likove velikana srpske istorije Karađorđa, Njegoša i Vuka Karadžića, koji su i najčešće opjevani uz gusle u epskim pjesmama- ističe Radović.

Radović napominje da se cjena gusala se kreće od 200 KM do 1.000 KM i da zavisi od izgleda rezbarene figurice i ostalih ukrasa na guslama, koji se smatraju pravim malim umjetničkim djelima.

Za strune gusala nekada se isključivo koristila duga konjska dlaka, a danas se, navodi, koristi obični ribarski silk, ali je i dalje, dodaje, poželjno da je na gudalu zategnuta struna od konjske dlake, što daje najbolji zvuk.

On vodi računa da svaki detalj na guslama od "kobilice", glasnica, do rukohvata i najmanjih detalja bude urađen na tradicionalni način.

Radović je dugogodišnji predsjednik sokolačkog Guslarskog društva "Romanija" koje okuplja tridesetak članova, među kojima je deset afirmisanih guslara koji nastupaju na svim festivalima i svečanostima širom i van Srpske.

-Ljubav prema guslama njegujem od rođenja u selu Kruševci, gdje se pjevanje uz gusle i čuvanje pravoslavne tradicije prenosi sa koljena na koljeno- ističe Radović.

On dodaje da izradom gusala dopuni kućni budžet, tako da "uloženi trud nije uzalud".

Radović nagkašava da je zanat izrade gusala naučio od velikog majstora u tom poslu Veljka Kosorića, bez koga je sokolačko guslarsko društvo ostalo prije nekoliko godina.

-Kosorić je bio takav majstor za gusle da još živi priča da su se ljudi u Beogradu opkladili da su Kosorićeve gusle platične, što govori sa koliko preciznosti je drvo bilo uglačano i obrađeno- prisjeća se Radović.

Raduje ga, kaže, to da u guslarskom društvu na čijem je čelu, ima mladih koji će nastaviti da njeguju guslarsku pjesmu na Romaniji, kako je od pamtivijeka bilo.