Bile one utočišta za vjernike koji čeznu za nadom, mirom i utjehom, ili pak arhitektonska čuda vrijedna divljenja, činjenica je da vjerske građevine širom svijeta izazivaju pažnju svih koji na njih naiđu. Upravo jedna od takvih građevina je i Hram Svetog Vasilija Blaženog, čiji raskoš krasi Crveni trg u Moskvi.

Ova impozantna građevina je na Crvenom trgu podignuta 1555-1561. po naredbi cara Ivana Groznog kao znak pobjede nad Kazanskim kanatom. Pobjeda je izvojevana na dan kada se slavi Pokrov Presvete Bogorodice.

Originalna zgrada, poznata kao Crkva Svete Trojice i kasnije Crkva Trojice, sadrži osam crkava raspoređenih oko devete, centralne crkve Pokrova Presvete Bogorodice. Crkva je dobila ime Crkva Pokrova Bogorodice na Rovu, jer je do 1813. godine Kremlj prema Crvenom trgu imao odbrambeni rov.

Deseta crkva je podignuta 1588. godine na grobu lokalnog sveca Vasilija Blaženog. U 16. i 17. vijeku crkva koja se posmatra kao zemaljski simbol nebeskog grada, kao što su se posmatrale sve crkve u vizantijskom hrišćanstvu, popularno je poznata kao "Jerusalim" i predstavljala je alegoriju hrama u Jerusalimu u godišnjoj paradi povodom praznika Cvjeti na kojoj su prisustvovali patrijarh moskovski i sve Rusije i car.

Četiri od ukupno osam oltara hrama posvećena su crkvenim praznicima za koje su bili vezani ključni događaji Kazanskog pohoda.

Naziv, Hram Vasilija Blaženog pojavio se zahvaljujući Svetom Vasiliju, moskovskom jurodivom. On je imao dar vidovitosti. Predvidio je da će 1547. godine izbiti požar, i to se zaista dogodilo. U tom požaru je uništena skoro trećina Moskve. Sveti Vasilije je provodio život u uzdržanosti, po svakom vremenu je bio bez odgovarajuće odjeće i obuće. Nije imao krov nad glavom. Kada se upokojio, opijelo mu je držao mitropolit Makarije, a sanduk je u povorci nosio Ivan Grozni zajedno s boljarima.

Nakon kanonizacije Svetog Vasilija 1588. godine uz hram je dograđena deseta crkva, u koju su prenesene njegove mošti, i tada je čitav ansambl dobio ime Vasilija Blaženog.

Simbolizuje Nebeski grad

Prema jednoj verziji, ovaj hram simbolizuje Nebeski Jerusalim, tj. Kraljevstvo Božje, čiji su zidovi ukrašeni dragim kamenjem. Po drugoj verziji, graditelji su pokušali napraviti građevinu identičnu carigradskoj crkvi Vlaherni, u kojoj se dogodilo čudo kada se Presveta Bogorodica javila vjernicima dok su molitvom tražili spas i svojim je pokrovom zaštitila cijeli hršćanski svijet.

Devet crkava u jednoj

Na zajedničkom temelju budućeg jedinstvenog hrama (gdje se nalazi kripta) graditelji su najprije jednu za drugom podigli devet manjih crkava, spojenih galerijama i prolazima. Zanimljivo je da je u 16. vijeku kripta korištena za čuvanje carskog novca i ušteđevine bogatih žitelja grada. Pročelje je napravljeno tako da izgleda kao da je hram zidan od cigle.

Svaki period je ostavio svoj trag u arhitektonskom smislu. Nakon požara 1595. godine crkve su ukrašene specifičnim kupolama. Kupole su postale raznobojne tek u 18. vijeku. Krajem 17. vijeka pojavio se friz koji je opasavao cijelu građevinu i na kojem je bio ispisan čitav istorijat hrama. Taj friz je postojao do kraja 18. vijeka. Prilikom restauracije Crvenog trga 1817. godine arhitekt Osip Bove ojačao je potporni zid hrama kamenom i postavio ogradu od lijevanog željeza.

Ovaj hram je u više navrata bio u opasnosti, iako se nalazi u samom centru Moskve. Kada su Francuzi 1812. napuštali Moskvu, bilo je planirano da raznesu Hram Svetog Vasilija Blaženog, ali to nisu ostvarili. Krajem dvadesetih godina prošlog vijeka su i komunisti odlučili srušiti hram. Mladoj sovjetskoj vlasti smetala je "kultna građevina" u uskom centru grada. Za katedralu se zauzeo arhitekta i restaurator Petar Baranovski. On je čak tim povodom poslao telegram Staljinu. Tada Crkva Pokrova Presvete Bogorodice nije srušena, ali je njegov zaštitnik podvrgnut represijama za antisovjetsko djelovanje.

Ta Pokrovska crkva je bila jedna od prvih koje je mlada sovjetska vlast uzurpirala. U njoj je 1923. godine otvoren istorijsko-arhitektonski muzej, a 1929. hram je postao podružnica Državnog istorijskog muzeja. Početkom devedesetih godina 20. vijeka su se u hramu ponovo počele vršiti vjerske službe. Službe se vrše i u oltaru Vasilija Blaženog. Katedrala je 1990. godine stavljena na popis svjetske baštine UNESCO-a.

Iako je ovaj hram pretrpio mnoge izmjene, zvonik je i danas u funkciji, ali je od mnogobrojnih i raznovrsnih zvona koja je hram imao otkako je izgrađen u 16. vijeku danas sačuvano samo jedno. Naime, sovjetska vlast je 1929. godine počela pretapati bronzana zvona. Po riječima zvonara Alekseja Konovalova, samo čudom je sačuvano jedno zvono: "Ono i sada u naše vrijeme prenosi zvuke 16. vijeka".

Legenda o osljepljenju projektanata

Postoji nekoliko verzija o tome ko bi mogao biti autor ovog arhitektonskog ansambla. Najpoznatija je da su katedralu projektovali majstori Barma i Postnik. Legenda kaže da je Ivan Grozni naredio da se oslijepe arhitekti koje su stvorili tako predivnu građevinu kako nikad više ne bi mogli ponoviti svoju zamisao i podići neko još ljepše zdanje. No, istorija govori da je kasnije Postnik podigao crkvu Navještenja, kao i zidove i kule Kazanskog kremlja.