Inicijativu da se ćirilično pismo stavi pod zaštitu Uneska, po ugledu na ono što je uradila Gruzija, danas je pokrenula profesor srpskog jezika u pančevačkoj Gimnaziji "Uroš Predić" Aleksandra Mihajlović. 

Ona je za Tanjug izjavila da je nedavno posjetila Tbilisi, gdje se uvjerila da Gruzijci svuda koriste svoje pismo koje je, kako je uporedila profesorica, nalik glagoljici.

- Pošto ih je mnogo manje od nas, oni su podneli svoju naučnu dokumentaciju Unesku da bi je zaštitili - rekla je Mihajlovićeva i postavila pitanje zašto to ne bismo i mi uradili.

Ona ističe da je rijetka blagodet Srbije to što ima dva pisma – ćirilicu i latinicu.

- Udruženje književnika Srbije napravilo je saradnju s Udruženjem književnika Gruzije. Tada sam pitala koliko toga i čega treba da se podnese da bi se naše pismo zaštitilo. To jeste ozbiljna naučna dokumentacija, ali mi imamo sjajne naučnike koje se bave tim temama i sigurna sam da oni već bez konkurisanja imaju radove na tu temu - istakla je Mihajlovićeva.

Sreto Tanasić, predsjednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika SANU za RT Balkan kaže da je saglasan sa inicijativom, ali da bi prije nego što se obratimo Unesku, trebalo da se sami kao društvo pozabavimo zaštitom i negovanjem nacionalnog pisma.

- Srbija treba sebi da podnesi zahtev da brine o svom pismu kao nacionalnom. Mi imamo svoje zakonodavstvo, što je pored onog što viševekovna praksa – da je u službenoj upotrebi srpski jezik i ćirilica. Sve što imamo napisano u 1.000 godina dugoj istoriji pisane kulture. Na primer, na spomenicima kulture gotovo sve je napisano na ćirilici. To jeste baština, koja zaslužuje i poštovanje u svetu, ali prvo da mi uradimo da je zaštitimo od nas samih, da se ne odnosimo nemarno prema svom kulturnom dobru. Potrebno je da brinemo o zaštiti svoga jezika i pisma i da im vratimo ono mesto koje treba da im pripada - kaže on.

Jezik je na različite načine ponižavan, a pismo se jednostavno ne koristi, ističe Tanasić.

- Ne vidim da nam neko sa strane, nasilnim aktima, traže da se odreknemo svoga pisma. To bi bio izuzetak u svetu - kaže on.

Tanasić podsjeća da mnogi, što zbog različitih navika, što zbog služenja tuđim politikama, još uvijek ne znaju da u Srbiji više nije u zvaničnoj upotrebi latinica, jer je srpsko-hrvatsko književno jezičko pismo raskinuto. 

Sa njim se slaže i Slavko Petaković, zamjenik direktora Društva za srpski jezik i književnost Srbije i profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

- Prvo da se mi nedvosmisleno odredimo da štitimo ćirilicu, što je često samo deklarativno, a zatim izostane u praksi. Uz veliku zahvalnost svim relevantnim institucijama naučnog karaktera koje se bave zaštitom ćirilice, potrebno je da ova inicijativa zaživi i da ima podršku u mnogo širem okviru nego što je to sada - objasnio je profesor.

Da ćirilicu ne treba forsirati, već održavati, njegovati i zaštiti "jer je toliko rijetka", saglasna je i profesorica Mihajlović. 

Ona smatra da je naše pismo izgubljeno bahatim ponašanjem prema primarnim humanističkim vrijednostima. Konstatuje da je sve manje studenata na fakultetima humanističkih nauka jer, prema njenim riječima, ne njegujemo književnost i srpski jezik.

Njen prijedlog je očuvati pravopis, ali i natjerati građane da čitaju i konzumiraju kulturu.

- Opšta nepismenost koja vlada kod nas mora nekako da se reguliše na drugi način. Obrazovanjem, kulturom, sa više ulaganja. Na primer, kad bi ljudi više čitali, gledali predstave i filmove i kad bi se na svim televizijama otvorila ozbiljna satnica za kulturni program. Neka gimnazijalci izađu i nek dele letke u bankama, na ulicama ljudima i popričaju sa njima o tome kako se pišu imenice, brojevi, glagoli. Ja mislim da bi to nama dalo na značaju i da bi se ljudi zamislili - istakla je Mihajlovićeva.

Mihajlovićeva je rekla da u eri modernih tehnologija i pametnih telefona nacionalno pismo može da se očuva tako što će se o njemu pričati, naći argumente zašto ga treba očuvati i probuditi kod ljudi nacionalnu svijest.

- Ja mislim da je bolje da se mi plašimo, staramo i nadvijemo nad tom ćirilicom i udružimo našu energiju i snagu da bismo pomerili bregove koji do sada nisu pomerani - zaključila je ona.

Primjer Gruzije

Na Uneskovoj listi nematerijalnog kulturnog nasljeđa 2016. godine našla su se tri sistema pisanja gruzijskog alfabeta – Jevanđelje iz 9. vijeka, primjer kaligrafije gruzijskog pisma "Asomtavruli". Od 9. vijeka nastalo je "Nuskhursko" (crkveno) pismo, koje se odlikovalo većom ekonomičnošću i ugaonim, kosim stilom. Od 11. vijeka razvija se "Mkhedruli", ili građansko pismo – različitih vertikalnih veličina i zaobljenih oblika. "Nuskhuri" i "Mkedruli" su koegzistirali mnogo vijekova, pri čemu se prvi koristio u crkvenoj literaturi, a drugi u građanskoj praksi. U 17. vijeku, "Nuskhuri" je izašao iz široke upotrebe, a oblici slova su se standardizovali.

Šta je sve srpsko zaštićeno

Inače, na istoj listi kada je Srbija u pitanju, nalaze se Slava (2014), Kolo (2017), Pjevanje uz gusle (2018) i Zlakuska lončarija (2020).

Na listi Uneskove svjetske baštine kao kulturna dobra od izuzetnog značaja za čovječanstvo nalazi se osam srednjevjekovnih srpskih crkava i manastira i nekoliko lokaliteta.

Na Uneskovoj listi, od 1979. godine, nalaze se srednjovjekovni grad Stari Ras i manastir Sopoćani, dok su nalazište Gamzigrad-Romulijana i manastir Studenica na Uneskovoj listi od 1986. Unesko je 2006. zaštitio srednjovjekovne spomenike na Kosmetu – Pećku patrijaršiju, manastire Dečani i Gračanica i Crkvu Bogorodice Ljeviške u Prizrenu.