Poslije tri decenije u Institutu za kardiovaskularne bolesti Dedinje u Beogradu ponovo je urađena transplantacija srca. Organ je dobio muškarac (34), koji ima srčanu slabost i kod kojeg su iscrpljene sve druge metode liječenja.

Donor je iz Novog Sada, čija je porodica dala saglasnost da se uzmu organi nakon njegove smrti. Zahvaljujući njihovom humanom činu spaseno je šest života. Jetra i rožnjače su transplantirane pacijentima u UKCS, bubrezi u UKC Vojvodina, srce u Institutu Dedinje.

U Institutu Dedinje je 1995. godine urađena prva transplantacija srca u Srbiji. Međutim, program je ugašen i sada je ponovo oživio. Ljekari iz ovog Instituta prethodnih godina obučavali su se u klinici u Mađarskoj za transplantacije, gdje se godišnje presadi stotinak srca.

- Ponovo je zaživeo program transplantacije u Institutu Dedinje posle 30 godina. Organ je dobio mlad pacijent koji ima 34 godine. Imao je jedan oblik srčane slabosti i kada su iscrpljene sve metode lečenja, preostala je samo transplanticija srca kao jedini lek i nada za život - kaže za Euronenjs Milovan Bojić, direktor Instituta Dedinje.

Dodaje da srce čeka oko 60 pacijenata, da su na listi od dvije do četiri godine i da je mladić kojem je urađen zahvat imao sreće da je kod njega bila najveća podudarnost sa donorom.

- Pacijent se oseća dobro, skinut je sa respiratora, odlične su osnovne laboratorijske analize. Raspoložen je, komunicira sa osobljem, video je i svoje roditelje. Nije sama transplantacija kao poduhvat nešto posebno, koliko je poseban postoperativni tok, jer organizam treba da prihvati kaver (organ), moraju dobro da se prate kardiološki, imunološki i biohemijski parametri. Apsolutno smo sa te strane zadovoljni i očekujemo da to sve dalje protekne u najboljem redu - rekao je Bojić.

Uobičajeno je da pacijenti nakon transplantacije ostanu dvije, tri neđelje u bolnici.

Tri donora za tri neđelje

Trenutno na transplantaciju organa čeka oko 2.000 pacijenata. Riječ je o pacijentima koji čekaju srce, jetru, rožnjaču i bubrege. U Srbiji se ne rade transplantacije pluća, te se ne zna koliko pacijenata čeka taj organ.

Program transplantacije organa bio je obustavljen tokom pandemije virusa korona, ali i nakon toga nije zaživio u punom obimu. Rađena su samo sporadična presađivanja organa. Zbog toga mnogi sa liste čekanja nisu dočekali organ.

Mladen Todić,  predsjednik Udruženja "Zajedno za novi život", kaže da su u posljednje tri neđelje bile tri saglasnosti (tri donora) i da je urađeno 16 kadaveričnih transplantacija organa.

- Iskreno, nismo očekivali da će leto biti ovako aktivno. Ali očigladno je istina ono što je ministar zdravlja Zlatibor Lončar rekao, da će transplantacija da bude u vrhu agende zdravstvenog sistema. Za tri nedelje, tri donora, 16 transplantacija, ja se ne sećam i u najboljim godinama da nam je tako išlo. Samo neka se nastavi ovaj trend - naveo je Todić.

To što su transplantacije srca osim u UKCS počele da se rade i u Institutu Dedinje za pacijente je, kako kaže, samo još jedna potvrda da zdravstveni sistem vrlo ozbiljno radi da se oživi transplantacioni program.

- To je još jedan impuls i znak pacijentima koji čekaju na organ da ne gube nadu. U kontaktu sam sa pacijentima i ovo ih je obradovalo i dalo im neku novu nadu i snagu da izdrže, da dočekaju svoju šansu za novu život - priča Todić.

Gdje su zemlje u okruženju

Od zemalja u okruženju u razvoju transplantacionog programa najdalje je otišla Hrvatska. Kod njih se u prosjeku uradi oko 300 kadaveričnih transplantacija organa godišnje. Osim srca, rožnjače, jetri i bubrega, oni još rade i transplantaciju pluća i crijeva.

Todić kaže da posljednje tri neđelje u Srbiji podsjećaju na ono što se radi u Hrvatskoj. Napominje da je važno da se kontinuirano radi na promociji značaja transplantacije.

Jedan donor može da spase osam života, ali svijest o tom humanom činu u Srbiji još nije dovoljno razvijena. Porodice preminulog pacijenta, samo sporadično daju saglasnost da mogu da se koriste organi.