Nema toga što vrijedne ruke naših sugrađana nisu u stanju napraviti, odnosno mašta izmisliti i kreirati. Nije nam trebalo puno da pronađemo jednu takvu osobu, koja svojim zlatnim rukama oduševljava, kako svoje ukućane, tako i prijatelje, rodbinu i sugrađane. Naša sagovornica, Milka, je u takvom kreativnom raspoloženju provela sate i sate, prepuštena mašti i vještini vlastitih prstiju. Ali, Milka je, ipak, kao najveći svoj uspjeh izdvojila to što je tu svoju ljubav prenijela na sina, od kojeg, kako kaže, sada i ona ponešto novo nauči.

O čemu smo pričali sa Milkom, ali i divne kreacije nje i njenog sina Aleksandra, možete pogledati u Katerinom novom intervjuu.

Možete li nam, za početak, reći nešto o sebi? Kako se rodila ljubav prema šivenju i koliko godina se bavite ovim poslom?

Ja sam Milka Rakić, rođena sam 16.11.1967. godine u Visokom, gdje sam i odrasla. Završila sam srednju mašinsko-tehničku školu.  Udata sam, majka dvoje djece, sina i kćerke, a sada da imam i snajku, koji mi daju maksimalnu podršku u poslu.

Svoje prve momente kada sam izrazila ljubav prema umjetnosti sam otkrila u ranoj mladosti, baveći se pletenjem, heklanjem. U tom perodu nisam imala mašinu i krojila sam ručno.

Sa svojih 21 godinu, kada sam, na poklon od roditelja,  dobila mašinu, počela sam da krojim svoje prve zamišljene kreacije, koje možda nisu ličile ni na šta, ali mi je bilo zadovoljstvo da to radim. Željela sam da imam svoj komad odjeće, koji ću sama da sašijem i tako prenesem ono što osjećam. Profesionalno sam počela da se bavim ovim poslom poslije rata, tj. od 1996. godine. Najprije sam sebi šila neke primjerke, zatim i rodbini, pa se to nadovezivalo.

Nije to bilo samo šivenje haljina, bilo je tu i prepravki, korekcije raznih odjevnih predmeta. I dan danas, kada na neki način mogu reći da sam uspjela u ovom poslu, i dalje ne bježim od toga da radim korekcije i sve što mi ljudi donesu i zamole da im uradim, izađem u susret onoliko koliko mogu.

Na šta ste najviše ponosni poslije više od 20 godina provedenih u ovoj profesiji?

Najviše sam ponosna što sam uspjela da prenesem ovu ljubav na svog sina, koji je zaista zainteresovan za ovo i jako mi je drago da će neko da naslijedi poslije mene sav moj dosadašnji trud. To mi je najupečatljivije i najdraže, na kraju krajeva.

Radite li isključivo po narudžbi ili i sami kreirate odjevne komade koje kasnije prodajete?

Radim i kreiram neke svoje, zamišljene modele, a istovremeno i po narudžbi. Većinom su to djevojke koje pronađu haljine na internetu, ili čak nacrtaju, a ja ispunjavam po njihovim idejama i zamislima. Rijetko kad namećem svoje mišljenje o tome. Ako se djevojci sviđa nešto, pomažem joj u izboru materijala, a sve ostalo prepustim njima.

Koliko je teško pronaći željeni tekstilni materijal? Nabavljate li tekstile u BiH ili naručujete iz drugih država?

Još uvijek nabavljamo u Bosni i Hercegovini, mada na tržištu i nema velikog izbora kada su tekstili u pitanju. Ono što bismo željeli da uradimo, tj. ono što je viđeno na svjetskoj sceni, nama to nažalost nije dostupno.

Koliko vremena traje izrada najčešće traženih odjevnih komada, tj. koliko kupci moraju vremena uzeti u obzir prije nego što dobiju naručeno?

Sve zavisi u kojem periodu oni dođu sa svojim idejama i narudžbama. Ako smo prebukirani, onda to duže traje, mogu čekati do mjesec, mjesec i po. Isto tako znamo da napravimo izuzetke, kada se nekome jako žuri, a zakasnio je sa narudžbom, mi izađemo u susret i završimo haljinu za dva tri dana da bismo ispoštovali svoje mušterije koji su nam stvarno na prvom mjestu.

Znamo da je usljed povećanja obima posla, vaš sin počeo da radi zajedno sa vama, što je zaista rijetkost u današnje vrijeme. Možete li nam reći nešto više o tome?

Aleksandar se još kao srednjoškolac zainteresovao za rad mašine, pa je tako počeo ponešto sebi da šije, kada mu se na primjer rašije trenerka ili nešto slično. U tom periodu, imala sam obavezu da njemu i mojoj kćerci dam džeparac, ali pošto je on izrazio želju da mi pomogne kada dođu neki porubi stoljnjaka, zavjesa, ja sam mu prepuštala da on to odradi i dobijao je zarađeni novac. Možda sam ga na taj način stimulisala da počne da se bavi ovim poslom.

Dosta je uspješan i ja sam zadovoljna njegovim radom i napretkom u posljednjih 5 godina od kako radimo zajedno. Njegov je mozak mlađi, brže razmišlja, pa tako i ja primam od njega neke sugestije i neke nove ideje.

Kakvi su vaši planovi za naredni period?

Planirali smo da u bližoj budućnosti otvorimo svoj salon, gdje će se raditi i brze usluge, kao što su korekcije, ali i prodaja svečanih haljina koje smo mi pripremali i radili tokom zime. Svi koji su zainteresovani mogu da nas pronađu u Spasovdanskoj 32, pod nazivom „Aleks Moda“.

Mi ćemo i dalje da razrađujemo posao, ako se poveća obim posla, možda i da zasposlimo nekoga, jer u tom slučaju nećemo stići nas dvoje sve to da radimo.