Ljubav prema mirisu drveta i strast za stolarskim poslom i obradom drvenih predmeta, naslijeđenu od oca Todora, Zoran Radović iz Bratunca izabrao je za profesionalni poziv, iako je po struci inženjer telekomunikacija.

To je jedinstven primjer i kuriozitet u današnje vrijeme, kada su stručnjaci za telekomunikacije izuzetno traženi i plaćeni bolje od mnogih profesija i kod nas i u svijetu.

Ljubav prema drvetu naslijeđena od oca

Međutim, naslijeđena dječija ljubav za stolarstvo Zorana je vezala za drvo i prerasla u strast, odnosno zadovoljstvo, što je uz kreativnost, donijelo i siguran posao, ali i dobru zaradu.

Ova strast ne samo da mu je donijela uspjeh u stvaranju drvenih unikata, već je i označila prelazak sa telekomunikacija na rad sa drvetom, odnosno na posao koji istinski voli i u kojem uživa.

Zoran je odlučio da prati svoju ljubav prema stolarstvu i posvetio se proizvodnji drvenih proizvoda, posebno poznatih viteških krigli, koje su postale njegov brend.

- U stolarskoj radionici najviše smo se bavili proizvodnjom namještaja, ali drvene krigle su to promijenile i danas imam dosta drugih proizvoda koji su nastali od neke ideje, potrebe i primjene. Sve je počelo 2018. godine, kada sam napravio prvu drvenu kriglu. Od tada do danas proizveo sam ih mnogo i postale su brend po kojem sam poznat - priča Zoran.

Ova transformacija nije samo rezultirala jednim proizvodom. Radović je svoje kreativne ideje pretvorio u dekorativne poklone, pa tako izrađuje gotovo 20 različitih stvari, uključujući tabakere, upaljače "zip", dekorativne satove, ukrasne flaše, čuturice, kutije za zahvalnice, mini-barove i kukse /vrsta posude od drveta/.

- Izrada krigli definitivno je uticala da pokrenem vlastitu firmu i uspostavim saradnju sa nekim preduzećima - ističe Zoran, pokazujući kako strast može biti pokretač uspješnog poslovanja - njegova zanatska radnja je "Toša" /Tosha/.

Napustio servis mobilnih telefona

Uprkos svom inženjerskom obrazovanju, Zoran je odlučio da napusti servis mobilnih telefona kako bi se potpuno posvetio stolarstvu, što mu je glavni prihod u kućnom budžetu.

- Ne mogu reći da ne bih volio raditi u svojoj struci. Ali, to ne znači da bih napustio stolarstvo, već bih imao sigurna primanja, radio bih u struci i usavršavao se, a stolarski zanat bi i dalje bio prostor u kojem mogu izraziti svoju kreativnost obrađivanjem drveta - kaže Radović.

Zoranov primjer pokazuje koliko je važno slušati svoju strast i hrabro koračati ka vlastitim snovima.

Radovićeva odluka da slijedi ljubav prema stolarstvu ukazuje na to kako preduzetništvo može biti put ka profesionalnom uspjehu, ali i ostvarenju svojih stremljenja, izazova, želja i kreativnosti.

U njegovoj radionici sve rjeđe se pravi namještaj jer je potražnja za Zoranovim novim proizvodima od drveta potisnula prvobitnu proizvodnju.