Nijedna zemlja na svijetu ne može nikom da da imunitet od ratnog zločina. Ne postoji imunitet od krivične odgovornosti a pogotovu ako je u pitanju odgovornost prema civilnom stanovništvu, pa će tako i NATO jednom morati da odgovara, ako ništa drugo ono za bar 15 tona osiromašenog uranijuma i ulice smrti posijane po Jugoslaviji.

Jedna od ulica smrti postoji u Vranju. Tako mještani zovu Pržarsku ulicu, dugu oko kilometar i po, i u svakoj kući je bar neko obolio od kancera. Samo ovo je dovoljno podsjećanje da Srbija nema prava da oprosti NATO-u osiromašeni uranijum bačen tokom agresije 1999. na našu zemlju, kaže advokat Srđan Aleksić.

Aleksić je prije više godina započeo pravnu bitku protiv NATO pakta. Kako otkriva, u početku je to bilo iz ličnih razloga: majka mu je umrla od posljedica osiromašenog uranijuma kao i mnogi rođaci iz sela Buštranje, kod Vranja.

I NATO priznao

NATO je sam priznao da je bombardovao Pljačkovicu i četiri sela blizu granice sa Severnom Makedonijom, a kako kaže Aleksić, bombe sa osiromašenim uranijumom su tu padale svakodnevno. Stanovnici su, međutim, kasnije saznali da je zemlja kontaminirana a tek 2005. je Vojska Jugoslavije izvršila dekontaminaciju.

Ovaj niški advokat ističe da se u pravnim postupcima koje je pokrenuo ugleda na rimskog advokata Anđela Fjore Tartalju, koji već godinama uspješno zastupa italijanske vojnike oboljele od kancera nakon što su službovali u BiH i na Kosmetu, a takvih je skoro 8.000. Oko 400 njih je umrlo od posljedica kancera, a Tartalja je do danas dobio 330 pravosnažnih presuda nakon što je dokazao vezu između osiromašenog uranijuma i njegove štetnosti po zdravlje tih ljudi.

Aleksić dodaje da je i na nivou Ministarstva odbrane Italije donijeta odluka da se više ne osporavaju posljedice djelovanja osiromašenog uranijuma. To je potvrđeno i vještačenjem italijanske doktorke Rite Čeli. Aleksić je ovu doktorku angažovao i da vještači u dva slučaja koja on vodi – za pukovnika Dragana Stojičića preminulog od raka i Kseniju Tadić iz Beograda, takođe bolesnu od kancera, kod kojih je ustanovljena 500 puta veća količina osiromašenog uranijuma od uobičajenih doza.

Koliko je bačeno osiromašenog uranijuma

Dr Radomir Kovačević, toksikolog i dugogodišnji direktor Centra za radiološku zaštitu, podsjeća da je NATO municiju sa osiromašenim uranijumom primjenio 1991. u Iraku, zatim u ratu u BiH oko Hadžića a onda 1999. u agresiji na SRJ. Kako kaže, o tome je objavio više od 300 stručnih radova i monografiju prevedenu na više jezika.

Podsjetio je i da su o tome objavljena četiri izvještaja raznih ekspertskih timova, uključujući i Unep (Program zaštite životne sredine UN), a da su tek u četvrtom, u kom su učestvovali i stručnjaci iz Srbije, iznijeti tačni podaci.

- Ovaj izvještaj je tačno pokazao šta je nađeno , uključujući to da je detektovan uranijum u vazduhu, a utvrđeno je i prisustvo plutonijuma. Morali su da priznaju da su ispalili 31.000 projektila, to je oko devet tona. Naša vojska tvrdi da je to 45-51 hiljada projektila, što je 15 tona. Ruski izvori govore da je ispaljeno oko 90 hiljada projektila, ili negdje oko 30 tona osiromašenog uranijuma - navodi Kovačević.

Najugroženije lokacije

Kad je riječ o najugroženijim lokacijama, naš sagovornik kaže da kad je 2001. vršena dekontaminacija poluostrva Luštica, NATO je prvi put bio iskren i dao tačne kvote gdje je tamo ispalio više od 400 projektila.

- Mi smo u prvom aktu našli 103 cela projektila i fragmenata sa 38 kila. Tada smo konstruisali neke kovčežiće obložene olovom i kasnije je to dopremljeno u Vinču. Ja sam onda prešao na jugoistok Srbije, iste godine. A Crnogorci su još u dva akta izvadili 383 projektila, dok je 17 ostalo negdje u moru. Prošlog ljeta poslali su mi slike dva projektila koja su ronioci pronašli - navodi Kovačević.

Iznosi i podatke o prisustvu osiromašenog uranijuma kod mnogih ljudi koje je pregledao na kontaminiranim lokacijama. U selima kod Vranja nalazili su , kako kaže, prosječne vrijednosti od 36-231 nanogram po litri mokraće, a nije dozvoljeno nimalo.

- Pamtim u selu Borovac čovjeka majstora čija je koncentracija bila 3759 nanograma po litri mokraće, to je 3,7 miligrama. Ne vjerujem da je taj čovjek odavno živ. To su upravo koncentracije urana koje smo našli kod naših oficira iako su koristili kompletnu opremu - kaže toksikolog.

Dodaje i da je uticaj tih aktivnosti i veliki broj stručnjaka iz njegovog tima koji su preminuli od karcinoma, te se tako, kako kaže, ne može govoriti samo o „ulici smrti“ u Vranju nego i šire.

Na podsjećanje da iz NATO poručuju da imaju imunitet na osnovu sporazuma koji su svojevremeno potpisali sa Srbijom, Srđan Aleksić kaže da se ne mogu činiti zločini nad civilnim stanovništvom upotrebom municije sa osiromašenim uranijumom čime je zatrovano 60 generacija, a da se ne odgovara.

Nema imuniteta od ratnog zločina

Upitan kolika bi mogla biti odšteta onima koji tuže NATO, Aleksić kaže da su italijanski vojnici oboljeli od kancera dobijali odštetu od 300.000 do čak milion evra.

Ko može da procijeni koliko košta jedan ljudski život. To je neprocjenjivo. Ali postoji sudska praksa i neki iznos koji se u Srbiji plaća. To je toliko malo da ne bismo uopšte da razgovaramo. Moramo da razgovaramo o sudskoj praksi zemalja NATO. Mislim da bi bilo realno da se cijene koje se plaćaju u Italiji plati i našim građanima. Ispod 100.000 evra ne treba da razgovaramo. I to je malo - smatra advokat.

Sagovornici Sputnjika na kraju odgovaraju i na pitanje da li im tužbe protiv NATO djeluju kao borba protiv vetrenjača.

- Naša je dužnost ne samo prema precima, nego i prema potomcima da ovo uradimo kako treba. Ovo što prije treba jer NATO pakt nestaje i treba ga što prije natjerati da plati. Nećemo da se cjenjkamo, neka plate koliko plaćaju svoje pse rata - ironično kaže Kovačević i dodaje da ako budemo ćutali priznajemo krivicu.

Aleksić ističe da vjeruje u pravo i pravdu: „Pravda je dostižna ali treba vremena. I na pravdi treba raditi. I treba tražiti – ništa nije nenaplativo ako pošteno tražimo. Niko nam nije dao pravo da opraštamo štetu. A znamo koliko nam je štete načinjeno, i materijalne i nemetarijalne.“