Prvi predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić ocijenio je da Ukrajina daje odgovor zašto je Zapadu bio potreban rat u Jugoslaviji i pokazuje da je taj "mali rat" na Balkanu zapadnim silama bio potreban za ovaj nešto veći sukob na istoku Evrope.

Karadžić u autorskom tekstu za "Večernje novosti" ističe da ovog sukoba "ne bi ni bilo da ga Zapad nije podstakao agresivnim širenjem NATO pakta", kao i da ništa ne garantuje da je tu kraj i da aktuelni sukob nije uvod u još veći rat, oslonjen na presedan stvoren na Balkanu i u Ukrajini.

- Ili će se vrlo skoro ustanoviti pravo i instrumenti primene, nepristrasni kao kod Boga, ili će se nastaviti sa `prirodnim stanjem sveta` koje određuju slepa sila i bezakonja. Ako bude ovo drugo, svet nema perspektivu - konstatuje Karadžić.

On predviđa da će u tom slučaju nastupiti grupisanja i pregrupisavanja u nove saveze i česti ratni sudari, uz nestanak manjih i slabijih i sumrak civilizacije.

Prema njegovim riječima, moderni svijet isključivo računa na sukobe i dominaciju, zbog čega je nastao problem kada je raspuštanje Varšavskog pakta, pa i Sovjetskog Saveza, ostavilo Zapad i NATO kao njegovu silu bez protivnika.

On je naveo kako se NATO proširio na posljednje neutralne zemlje, posebno na bivše sovjetske republike, od kojih su neke od Rusa dobile državu koju nisu imale, uz dodatne teritorije, te ocijenio da zapadne vlade svojim građanima duguju objašnjenje o cilju opkoljavanja i ugrožavanja Rusije.

Karadžić smatra da Zapad neće ispuniti cilj ukoliko je to osvajanje teritorije i resursa, jer ih neće dobiti, kao što nisu ni Napoleon i Hitler, ističući da je zbog toga nevjerovatno da je "prošla" izjava Madlen Olbrajt da Rusi nemaju pravo da sami eksploatišu Sibir.

On smatra da je potpuno jasno da iza svake krize stoje iste zemlje Zapada i da primjer slovenskih naroda djelimično može da odgovori kako je anglosaksonskom svijetu uspijevalo da drži dominaciju nad velikim dijelom svijeta, ukazujući da je razaranje solidarnosti i bliskosti slovenskih naroda izvođeno "crtanjem granica kroz živo tkivo svake nacije" potezima Kominterne i drugih "internacionala" kao što su i neke crkve.

Govoreći o zaokretu Anglosaksonaca prema starim saveznicima Srbima, Karadžić je istakao da oni srpski narod tretiraju kao divljake i nižu rasu, iako nikada nisu imali ništa od strašnih grijehova Anglosaksonaca poput istrebljivanja starosjedilaca na kojima bi im pozavidio i Hitler, držanja pola svijeta u ropstvu, spaljivanja "vještica", pa čak i naučnika, i suđenja ljudima različite seksualne orijentacije.

On je objasnio da Srbima, koji nikada nisu vodili osvajačke ratove, nisu imali teokratiju i inkviziciju, niti su progonili homoseksualce, zapadni "saveznici" kroje sudbinu kao i neprijatelji u ranijim vijekovima.

Umjesto toga, kako kaže, na Zapadu bi trebalo da saslušaju svoje najbolje ljude i odmah objelodane sve dokumente o ratu u Jugoslaviji, revidiraju političke ocjene i izvrše reviziju svih sudskih procesa i tako "zaliječe" rane koje su zadali narodima i pojedincima.

- Obelodanjivanje svih dokumenata o ratu oslobodilo bi desetine srpskih `Drajfusa`, koji na pravdi Boga leže u evropskim zatvorima. To će biti crna mrlja na obrazu Zapada dok je sveta i veka - tvrdi Karadžić.

On smatra da je sada jasnija poruka Zbignjeva Bžežinskog da je komunizam uništen i da je na redu pravoslavlje, što na Zapadu više i ne kriju, proglašavajući žrtve "gadovima" koje treba ubijati kako bi privukli svoje mase.

Prema njegovom uvjerenju, slovenske zemlje u sadašnjim okolnostima ne mogu da se nadaju nikakvom dobitku od Zapada, već samo mogu da se dodatno udalje od ostatka svijeta, koji je sve veći i veći.

- Prvi saveznici koje će Zapad `pustiti niz vodu` biće slovenske zemlje – saveznice. Tako su Srbe napustili Englezi usred Drugog svetskog rata, a i ranije su se više zalagali za naše ropstvo pod Turcima ili Habzburzima nego za našu slobodu i nezavisnost - naveo je Karadžić.

On je zaključio da Srbi nisu sami, jer uz Ruse i Kineze imaju prijatelje u Grcima i Rumunima, a u posljednje vrijeme i sa Mađarima, dodajući da je tu i "slabo vidljivo, ali sigurno postojeće prijateljstvo" sa Francuzima.