Na današnji dan 1877. godine rođen je Petar Kočić (1877–1916), jedan od najznačajnijih srpskih pisaca, pjesnika i narodnih tribuna.
Rođen je u selu Stričići kod Banjaluke. Osnovno obrazovanje stekao je u manastiru Gomionica, gdje je njegov otac, nakon što se zamonašio, služio kao iguman.
Školovanje je nastavio u Sarajevu, ali je zbog svog nacionalnog opredjeljenja izbačen iz gimnazije, nakon čega je obrazovanje nastavio u Beogradu. Filozofiju i slavistiku studirao je u Beču.
Radio je kao činovnik u Sarajevu, ali je i tu ostao bez službe zbog učešća u radničkom štrajku. Po povratku sa studija i službovanja u Srbiji i Skoplju, dugo nije mogao da pronađe zaposlenje. Zbog svog političkog i nacionalnog djelovanja više puta je hapšen, osuđivan i zatvaran u Banjaluci i Tuzli.
Kočić je ostao upamćen kao jedan od najistaknutijih predstavnika srpskog realizma i nepokolebljivi borac protiv austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Svojim književnim i javnim djelovanjem ostavio je dubok trag u srpskoj kulturi i nacionalnoj istoriji.
Nije podnosio okupaciju i socijalnu nepravdu i otvoreno se zalagao za srpske nacionalne interese.
U Banjaluci je pokrenuo list "Otadžbina", koji je često zabranjivan. Jedrim i sažetim pripovijedanjem i svježim poetskim jezikom snažno je prikazao planinski zavičaj, život u njemu i sudbinu seljaka, a u satirama je britko kritikovao prilike u kojima su živjeli bosanski seljaci pod austrougarskom okupacijom.
Osim "Jazavca pred sudom", značajnija Kočićeva djela su "Pjesme", zbirke pripovijedaka "Sa planine i ispod planine", te "Jauci sa Zmijanja".
Značajna je još jedna njegova satira – "Sudanija".
Petar Kočić je, sem pisanja, zauvijek ostao povezan sa srpskim krajiškim kmetom, prema kome je iskazivao i ljubav i razumijevanje.
Bio je borac ne samo protiv okupatora, već i protiv ekonomskog ropstva.
Kao znak sjećanja na velikana srpske književnosti, u Republici Srpskoj dodjeljuje se godišnja nagrada "Kočićevo pero" i "Kočićeva knjiga", a svakog avgusta održava se kulturna manifestacija "Kočićev zbor".