Šetah tako Ilirijom i razmišljah zašto su joj promijenili ime. Vjerovatno su Osmanlije kada bijahu okupirali ovaj prostor, teško izgovarajući za njih komplikovano ime “Ilirija” to skratiše na “Ilidža”. A možda to uradiše i namjerno da zatru tragove prethodnih civilizacija i naroda, kao što uradiše okupiranom Konstantinopolju promijenivši mu ime.

Šetajući tako ugledah tako ovaj simpatično ukrašen objekat.

Od malena sam odgojen da navijam za “Željezničar”, iz jednostavnog razloga pošto mi je djed bio službenik željeznice u Kraljevini Jugoslaviji na službi u Sarajevu, pa bješe sasvim logično da svi radnici željeznice navijaju za svoj klub. Prva izgovorena riječ mnogim nama u Sarajevu je bila “mama”, “tata”, pa onda “Željo”.

Ali sam samo po tradiciji navijao za “Želju”, pošto me nogomet nikada nije privlačio kao igra, bio mi je predosadan sport. Da su uveli pravilo da se igra sa dvije lopte, onda bih se možda i zainteresovao za taj sport.

Druge su me stvari zainteresovale vezane za taj klub i to iz novije istorije. 

Nije mi bilo jasno zašto su navijači u neko doba odlučili da sebe nazivaju manijacima. Zapitao sam se ko je to manijak i šta on označava. I naravno u ovoj eri interneta i lako dostupnog znanja, ukucam ključne riječi i dođem do podatka da je postojao nekada izvjesni Đorđe Manijak koji je bio po zanimanju general koji se proslavio po svojim vojnim uspjesima protiv Arapa na Bliskom istoku i Siciliji. Evo slike manijaka kako se iskrcavaju na Siciliju.

Dakle, manijaci su Đorđetovi vojnici, a u novijoj istoriji su njegovi sljedbenici. Kakve veze to ima sa navijačima Želje još nisam ustanovio, ali ima vremena za istraživanje. Možda baštine borbu protiv Arapa u Iliriji, koji su je preplavili pošto ne mogu da dobace do Sicilije?