Sve učestaliji nemili događaji koji se dešavaju u obrazovnim ustanovama predstavljaju upozorenje i ozbiljan izazov za roditelje i nastavnike, ali i ukazuju na neophodnost uspostavljanja jače saradnje i odnosa uzajamnog povjerenja između škole i porodice, a ta povezanost, prema riječima pojedinih stručnjaka, nije na zadovoljavajućem novu.
Sarađujući sa porodicom, škola može bolje upoznati svoje učenike, njihove sposobnosti, osobine i radne navike.
S druge strane, sarađujući sa školom svaki roditelj, osim što se informiše o načinima i ciljevima rada obrazovne ustanove, ima i uvid kako se njegovo dijete osjeća u školi, kakve su mu radne navike, da li postiže kontinuiran uspjeh, da li je u stanju da prati i izvršava obrazovne zahtjeve, sa kim se druži i ko su mu prijatelji.
Takođe, saradnjom škole i roditelja usaglašavaju se vaspitne mjere, povećava zadovoljstvo, motivacija i samopouzdanje djeteta. To doprinosi i redovnosti pohađanja nastave, unapređuje se komunikacija kod djece, njihovi međuljudski odnosi, primjereno ponašanje i učenje. U praksi se pokazuje da djeca čiji roditelji češće dolaze u školu imaju bolju pažnju, redovnije izrađuju domaće zadatke, imaju pozitivnije stavove prema školi i manje su nasilni.
Stručnjaci kažu da je to veoma složen proces koji zahtijeva angažovanje obje strane navodeći i da uključivanje roditelja u različite aspekte školskog života predstavlja važnu pretpostavku uspješne škole.
Psiholog Aleksandar Milić smatra da škole u Srpskoj nemaju dobru saradnju sa roditeljima i da bi se ona morala proširiti, i to ne samo kada desi nemili događaj, nego i u smislu edukacije majki i očeva, koju bi mogli prenijeti i na vaspitni rad kod kuće.
- Primjetno je da nema dovoljno rada sa roditeljima koje bi trebalo angažovati i ne samo jednog, već oba. Sam roditeljski sastanak mahom je informativan, ne služi nekoj svrsi zbog čega mnogi roditelji i ne dolaze na taj sastanak - rekao je Milić.
Dodao je da bi u timovima, koji bi učestvovali sa roditeljima u radionicama, trebalo da budu pedagozi, sociolozi, socijalni radnici, ali i ljekari opšte prakse, kao i specijalisti, koji bi, pored svega, pričali o odnosima između polova i reproduktivnom zdravlju.
- Proteklih dana sam održao radionicu sa jednim udruženjem roditelja koji su jako zainteresovani za ovu vrstu saradnje. Škole su te koje treba da naprave prvi korak, a ne svu krivicu i nastale probleme svaljuju na roditelje koji nisu profesionalci. Nije vrijeme za kritiku i prebacivanje odgovornosti s jednih na druge - istakao je Milić.
Najbolji primjer u radu daju predškolske ustanove, koje, kako kaže Milić, prekrasno prate djecu i sarađuju sa roditeljima.
- Učiteljice se tu i tamo uklapaju u rad sa predškolskim ustanovama, a veliki nedostaci nastaju u višim razredima škole – rekao je Milić.
Sociolog Ivan Šijaković smatra da su po pitanju odgovornosti popustile obje strane. Roditelji su, priča on, prije 30-tak godine svako jutro djeci govorili “Nemoj praviti probleme. Lijepo se ponašaj, slušaj nastavnike” i tada su nastavnici imali podršku roditelja.
- Situacija je danas potpuno obrnuta. Roditelji decu drugačije savetuju kad ih šalju u školu i govore im “Bori se kako se bore i drugi. Nemoj nikoga da slušaš. Ti se meni najvažniji”. Škola danas nema nikakav uticaj, jer sami nastavnici i učitelji žive u sredini u kojoj njihove komšije tako govore. Oni su svesni da nema više te podrške pa samo gledaju da se sklone - kazao je Šijaković.
Svi su, prema njegovim riječima, postali sebični, ne obraćaju pažnju na druge, nego samo na sebe.
- Pod hitno je potrebno doneti pravilnik kojim će škole i nastavnici dobiti prvo mesto i biti zaštićeni, primera radi, ako je đak napravio neki problem, on se suspenduje na jedno polugodište. Kada prođe ta kazna, on će nastaviti to polugodište. U slučaju da ponovo napravi problem onda ga suspendovati na godinu dana, a ako bude i treći put onda ga izbaciti iz škole, a pri tome da roditelji nemaju pravo da se žale i intervenišu - istakao je Šijaković.
Direktorica banjalučke osnovne škole “Ivo Andrić” Željka Opačić kaže da su u ovoj ustanovi i te kako svjesni koliki značaj ima saradnja sa porodicom te da taj odnos konstantno njeguju i produbljuju.
- Unazad nekoliko godina imamo divnu saradnju sa roditeljima koji se rado odazivaju na razne aktivnosti koje zajednički organizujemo. Praktikujemo da Savjet roditelja organizuje recimo odlazak đaka u različita preduzeća, aerodrom i slično kako bi djeca vidjela svoje majke i očeve u drugom svjetlu, na radnom zadatku. To je važno kako bi djeci približili zanimanja, pogotovo za završne razrede kada se radi profesionalna orijentacija. Koristimo Savjet roditelja da se upriliče razne teme i predavanja. Sa roditeljima njegujemo i akcije društveno korisnog rada, dva puta godišnje skupljamo stari papir i slično - rekla je Opačićeva.
Ona je naglasila da u velikim školama uvijek ima i problema ali da se zahvaljujući dobroj saradnji sa roditeljima bolje i lakše se nose u situacijama kada se desi neki nemili događaj.
- Svi problemi se lakše rješavaju kada imate sagovornike. Kada se nailazi na otpor i mali problem zna biti težak. Ne znam iz kog razloga su se roditelji u nekom ranijem periodu udaljili od škole, ali sada sve više njih osjeća potrebu i značaj uzajamne saradnje. Bez našeg i njihovog zajedničkog rada djeci se ne može baš mnogo pomoći – rekla je Opačićeva.
Član Savjeta roditelja Tehnološke škole Banjaluka Vaso R. Kezić smatra da ova obrazovna ustanova treba da bude za primjer drugima, jer redovno okuplja roditelje.
- Ima svakakvih roditelja, međutim većina njih se zalaže da se odnos na relaciji škola - roditelji poboljša - kazao je Kezić i dodao da praksa pokazuje da se oko 20 odsto roditelja nikada ne pojavi u školi kako bi se informisali o svom djetetu, pa čak ni zbog problema koje njihova djeca naprave.
Savremene tehnologije
Stručnjaci kažu da savremene tehnologije uveliko pomažu boljoj komunikaciji škole i roditelja.
Uvođenje elektronskog dnevnika umnogome je pomoglo informisanosti roditelja o napredovanju učenika. Razmjena mejlova i grupni četovi na viberu pomažu roditeljima da u svakom trenutku imaju informaciju o školskom životu svog djeteta.
Piše: Danijela Bajić, Anita Janković Rečević
