Vjerovatno ste čuli da neko omalovažava evoluciju zato što je to „samo teorija“. Gravitacija, sa druge strane, mora biti 100% stvarna – to je, ipak, „zakon“. Tako detaljno je dokazana da je čak možemo zvati i „naučna činjenica“. Nažalost, svi ovi uobičajeni pojmovi nisu baš najtačniji. Riječi „činjenica“, „hipoteza“, „teorija“ i „zakon“ imaju vrlo specifična značenja u svijetu nauke i ona se ne poklapaju sa značenjima tih istih riječi koje koristimo u svakodnevnoj komunikaciji.

Činjenica

„Kada ispustite olovku, ona padne na zemlju.“

Ova je poprilično jasna, ali ima i veliko upozorenje. U nauci, činjenica je opservacija koja je potvrđena toliko puta da je naučnici mogu, za sve namjere i svrhe, prihvatiti kao „istinu“. Ali sve u nauci dolazi sa dozom nesigurnosti, tako da ništa ne može biti u potpunosti naučno „tačno“ i bez sumnje. Vi možete reći da je „svi labudovi su bijeli“ činjenica, ali uvijek postoji šansa da ćete naići na crnog labuda i ta činjenica pada u vodu.  Isto tako, možete reći  da je činjenica da će olovka pasti na pod svaki puta kada je ispustite. Ali, nauka ostavlja prostora za beskonačno malu šansu da se to možda i neće desiti.

Hipoteza

„Olovka pada jer postoji sila koja je vuče ka dole.“

Hipoteza je okvirno objašnjenje o opservaciji koja se može testirati. To je samo startna tačka za dalja istraživanja. Svaka opservacija dolazi sa nekoliko hipoteza. Ako posmatrate da je labud bijel, vaša hipoteza može biti da je ofarban, da je izblijedio na suncu ili da mu samo fali pigment. Poslije toga možete istražiti sve ove hipoteze i izabrati onu koju najviše potvrđuju dokazi, ako ih ima.

Kroz istoriju je bilo mnogo hipoteza o tome zašto stvari padaju kada ih ispustite. Aristotel je vjerovao da je razlog taj što materijalni predmeti imaju tendenciju da padaju prema centru univerzuma, što je po vjerovanju antičkih Grka bila Zemlja. Njutn je otkrio da Zemlja privlači sve predmete koji se nalaze na njoj, ali takođe sve planete privlače jedna drugu i tako dalje širom univerzuma. Ovo je hipoteza da se sve dešava putem sile privlačenja koju je nazvao gravitacija.

Zakon

„Bilo koja čestica materije u univerzumu privlači bilo koju drugu silom koja je proporcionalna proizvodu masa i obrnuto proporcionalna kvadratu rastojanja između njih.“

Možda ste očekivali da „teorija“ bude sljedeći korak na ovom putu ka naučnoj istini, ali griješite. To ne znači da je zakon inferioran u odnosu na teoriju; to su jednostavno različite stvari. U nauci, zakon predstavlja detaljan opis kako se ponašaju neki aspekti u prirodi, obično uključujuči matematiku. Njutnov zakon univerzalne gravitacije, kao što je iznad navedeno, opisuje način na koji se materija ponaša, sa impresivnom preciznošću. Pomoću njega je lako predvidjeti kako će se mjesec ponašati ako je veoma veliki i blizu svoje planete nasuprot onome koji je mali i udaljen. Ali sve što ovaj zakon objašnjava je „kako“ – ali ne objašnjava „zašto“.

Teorija

„Masa i energija prouzrokuju krivljenje vrijeme-prostora i iz toga se rađa sila gravitacije .“

Teorija je objašnjenje nekih aspekata u prirodi koje je detaljno potkrijepljeno činjenicama, testiranim hipotezama i zakonima. Iznad je citirana pojednostavljena verzija Ajnštajnove opšte teorije relativiteta. Njutn je rekao da se dva objekta privlače u zavisnosti koliko su masivni i udaljeni jedan od drugog. Ajnštajn je rekao da se ovo dešava jer masa svakog objekta iskrivljuje oblik univerzuma.

Teorija je starješina svih naučnih izjava, zbog čega se ne može reći da je evolucija „samo teorija“. Izgovorena na taj način, ta izjava ima pogrešno značenje. Ako je nazivamo „samo teorijom“, to znači da je prošla kroz mnoge i detaljne testove, što stvarno i jeste, možda više nego bilo koja druga teorija koju znamo.

Ali, kao što smo rekli, nauka nikada ne tvrdi nešto sa 100% sigurnošću. Ajnštajnova teorija pada u vodu kada se primijeni na kvantnu mehaniku, koja se bavi ponašanjem malih subatomskih čestica. Kao rezultat toga, naučnici u ring ubacuju nove hipoteze o gravitaciji. Ali ovo ne znači da Ajnštajn nije bio u pravu. Opšta teorija relativiteta objašnjava veliku većinu opservacija i svaki put kada su naučnici pokušali da je obore – nisu uspjeli. To je snaga naučne teorije: Izgrađena je na dovoljno čvrstom temelju da čak i kada nađete nekoliko pukotina na njoj, možete vjerovati da će struktura ostati čitava.