Na neurohemijskom nivou, ljudi u dugotrajnim vezama su baš kao i oni koji su se tek zaljubili. Osjećaj intenzivne ljubavi ne mora uvenuti kako vrijeme prolazi.

Istraživanja su pokazala da dopamin, tzv. hormon euforije, igra ulogu u motivisanju ljudi kako vide svoje partnere u oba slučaja – i u novoj i u dugotrajnoj ljubavi.

Ništa se ne može uporediti sa osjećajem svježe zaljubljenosti. Ali, čak i nakon deset ili više godina zajedničkog života, neki ljudi kažu da je njihova ljubav i dalje intenzivna. Kada ti ljudi vide sliku svog partnera, njihov mozak reaguje u području koje je povezano sa dubokim osjećajima motivacije, a to je jedno od područja mozga koje se aktivira kod ljudi koji se nalaze u novoj, strastvenoj vezi, pokazala su nova istraživanja. Prema navedenom otkriću, fizičke sličnosti između ljudi koji su u novoj vezi i onih koji su u dugoj vezi ispunjenoj intenzivnom ljubavlju, istraživanja su iznijela biološke dokaze da je romantična ljubav stvarna i može biti dugotrajna.

U nekoliko istraživanja posljednjih godina, skenirali su ljudski mozak osoba koje su u ranoj fazi emotivne veze i svi su imali isti rezultat. Kada su te osobe posmatrale slike svog novog partnera, rezultati pokazuju da je njihov mozak reagovao u području koji produkuje hemikalije pod nazivom dopamin. To je isto područje koje reaguje na hranu, alkohol i kokain, a motiviše ljude da nečeg žele više. Kada su učesnici istraživanja gledali na sličan način atraktivna lica ljudi iste dobi i pola, sa druge strane, to je područje mozga ostalo mirno.

Kako vrijeme prolazi, emotivni odnosi se često mijenjaju i ljudi obično raspravljaju o tome da li intenzivne romantične ljubavi mogu trajati. Neki vjeruju da se strast neizbježno gubi tokom partnerstva, drugi misle da se razvija u duboko prijateljstvo. I iako je uvijek bilo partnera koji su tvrdili da su još uvijek ludo zaljubljeni i nakon mnogo godina kao i prvog dana njihove veze, neki psiholozi pretpostavljaju da ti ljudi zavaravaju sami sebe.

Kako bi započeli testiranje te teorije, Artur Aron, neuronaučnik sa univerziteta Stony Brook u New York-u i njegovi kolege proveli su prvo istraživanje u kojem su snimali aktivnosti mozga kod osoba koje se nalaze u srećnoj dugoročnoj vezi. Istraživanje je obuhvatilo 17 odraslih osoba koje su bile u braku između 10 i 29 godina. Svi su na skali od 1-7 intenzitet ljubavi za svog partnera ocijenili najmanje sa 5. Učesnici su pogledali slike svojih partnera i nakon toga su gledali poređenje sa slikama drugih lica, uključujući i lica njima bliskih i dragih osoba kako bi zabilježili razliku u reakcijama mozga.

Za poređenje sa snimcima mozga kod ljudi koji su nedavno započeli emotivnu vezu, bilo je nekih razlika, objavili su naučnici u časopisu Social Cognitive and Affective Neuroscience. Na primjer, samo kod novo zaljubljenih je zabilježena aktivnost u dijelovima mozga koja se odnosi na napetost i opsjednutost, a samo kod dugo zaljubljenih je zabilježena dodatna aktivnost u područjima mozga koja se odnose na privrženost i vezanost. Obje grupe su pokazale aktivnost u području mozga koji proizvodi dopamin. Partneri u braku koji su najviše ocijenili intenzitet ljubavi, pokazali su više aktivnosti u tom području mozga nego oni koji su ocijenili nešto niži intenzitet. To pokazuje da su tvrdnje oko intenziteta ljubavi u dugim vezama stvarne i da postoji nešto stvarno, da se ljudi ne zavaravaju, rekao je Aron.

Stefani Ortigu, na univerzitetu Syracuse u New York-u izjavila je da nalazi poput ovih donose korak bliže razumijevanju biologije dugotrajnih ljubavi, i da je potrebno još dosta istraživanja na tu temu, naročito skeniranje mozga ljudi u dugim emotivnim vezama koji više ne osjećaju taj intenzitet ljubavi kako bi vidjeli da li jednostavno bivanje u vezi utiče na mozak – strast ili bez strasti. Na osnovu dokaza iz istraživanja u toku, možemo početi bolje razumijevati osjećaj koji je sa jedne strane vječno toliko željen, a sa druge strane frustrirajuće neuhvatljiv. Veliki broj ljudi se pita da li prava ljubav zaista postoji i da li je to stvarno vrijedno u životu, jer svako traži ljubav, pa kad emotivna veza ne funkcioniše dobro, svako postaje depresivan.

Proučavanjem moždanih mreža o ljubavi i naučnim otkrićima da čak i ljudi koji su u dugim emotivnim vezama još uvijek mogu imati isti mozak kao i mlađe osobe koje tek započinju sa emotivnim vezama, govori nam da ljubav nije samo emocija, nego nešto složenije i sofisticirano. To je intelektualni proces i može trajati dugo vremena.