Savo Vlačić i Nebojša Dupljanin, kosci sa Han Pijeska, mjesta koje je od davnina poznato po dobrim kozbašama, već petnaestak godina su u vrhu liste uspješnih na svim manifestacijama košenja trave ručnom kosom od Surduka u Vojvodini do Mrkonjić Grada i Šipova.

U novije vrijeme slavu ovog kraja pronose kosci Malog Polja, Berkovine, Pjenovca i Kraljeva Polja, među kojima su i Vlačić i Dupljanin.

Vlačić je ovogodišnju sezonu, kako priča za Srnu, započeo Danom kosidbe u Surduku kod Stare Pazove, gdje je dobio nagradu za posebnog kosca, a završio osvajanjem prvog mjesta na njemu najdražoj Kalinovačkoj olimpijadi na Gvozno polju.

- Obišao sam skoro sve manifestacije koševine od Slovenije do Srbije, ali je ova na Gvoznu u Kalinoviku najbolje organizovana - naveo je Vlačić.

Na 35. "Danima kosidbe na Balkani" u Mrkonjić Gradu početkom jula imao je drugo izlazno vrijeme, ali se nije našao među prva tri, jer, kako je naveo, "u toj komisiji za ocjenjivanje nije imao člana koji bi glasao za njega, što se, nažalost, često dešava na ovakvim manifestacijama".

- Mi idemo samostalno, a ne preko nekog udruženja, tako da nemamo svog člana u žiriju i uvijek ostajemo kratkih rukava kada je riječ o nagradama, iako skoro uvijek imamo dobro izlazno vrijeme - naglasio je Vlačić.

Ove godine prvi put nisu učestvovali na kosidbi na Rajcu kod Ljiga, odakle je Vlačić prošle godine ponio treću nagradu, iako je, kako je rekao, svoju parcelu pokosio za minut i 19 sekundi, te bio brži od svih i imao dobar kvalitet.

On je sa svojim komšijom Nebojšom Dupljaninom ove godine podijelio treće mjesto na Danu kosidbe "Romanija 2025", a istog dana su osvojili i prvo mjesto u ekipnom takmičenju, što ih posebno raduje.

Dupljanin je zadovoljan kosidbom na Sokocu, odnosno svojim vremenom i kvalitetom koševine, iako je trava na parcelama u Brezjaku zbog suše bila "teška".

Ovaj kosac je u Surduku osvojio drugo mjesto, a na "Danima međaša" na planini Jagodnji kod Ljubovije mu je pripao pobjednički pehar.

- Kosac spreman za takmičenje mora da voli ovaj posao, da ima dobru kosu, kvalitetnu belegiju kojom izvlači oštru žicu, ali i dobra leđa da podnese širok mah, težak otkos i nezgodnu kosanicu - naveo je Dupljanin.

Prema njegovim riječima, danima kosidbe se na najbolji način čuvaju nekadašnji narodni običaji smirivanja ljetine uz pomoć mobenika, na kojima je prvi kosac za nagradu dobijao najbolji dio jagnjećeg pečenja, što je dio baštine, posebno u višim planinskim krajevima, kada se trava kosila ručnim kosama sve do sredine avgusta, odnosno do praznika Makivije /Sveti mučenici Makaveji/.

- `Makivije kose o čivije, a srpove za repove`, govorili su ljudi u ovim krajevima, što je značilo kraj koševini, a početak žetve žita. Sada su druga vremena i ta izreka ide u zaborav - podsjetio je Dupljanin.

Sadašnjim koscima, kako su naveli obojica, nedostaju stare dobre kose kakve su sedamdesetih godina prošlog vijeka na Romaniji bile poznate kao "mrkonjićke", a najbolje među njima bile su od kovača Hamdije Mujkića iz Mrkonjić Grada.

- To su bile kose koje su se najbolje pokazale na našoj ljutoj romanijskoj travi i mi ih još koristimo, iako smo ih naslijedili, dok se sada, uglavnom, koriste kose koje kuju braća Buhić u Bosanskom Petrovcu - naveli su kosci sa Han Pijeska.